Svjedoči I. K. (Ostali podaci poznati uredništvu)

Suze su mi tekle ‘u potocima’

Tijekom jednog telefonskog razgovora s prijateljicom koja živi u Munchenu „slučajno” sam doznala za Kristofore. Spomenula mi je časopis Book i zainteresirala me za teme koje se mogu pronaći u njemu. I tako sam na Internetu potražila taj Book i bez puno premišljanja pretplatila se na njega. U njemu sam vidjela da postoje Kristofori i da pozivaju na susrete na kojima se slavi Gospodin, i moli za bolesne. Okupila sam ekipu od petero ljudi i došli smo na prvi susret koji se održavao na Jelenovcu u kolovozu prošle godine. Tada su došli evangelizatori iz Amerike na čelu s gospođom Petronellom. To mi je bio prvi susret takve vrste, no osjećala sam da tu trebam biti. Kad je gospođa Petronella počela voditi skupnu molitvu po spoznanju za sve prisutne, počele su mi teći suze ‘u potocima’, nisam ih mogla zaustaviti. Samo sam u sebi molila: „Bože, ne daj da ljudi primijete moje suze”.

Sve mi je bilo jako lijepo, od krasnih pjesama slavljenja, skupne molitve koja me jako dotakla, do počivanja u duhu nakon pojedinačne molitve. Nakon toga sam počela dolaziti gotovo na svaki susret.

Gospodin me oslobodio od duha bludnosti

Prilikom jednog susreta na Jelenovcu za vrijeme skupne molitve po spoznanju Marko je spomenuo da Gospodin oslobađa jednu žensku osobu od duha bludnosti. Tada sam osjetila veliku vrućinu, ali nisam pomislila da bih to mogla biti ja. Iako sam i ja proživljavala te intimnosti ondje gdje im nije bilo mjesto, sa svojim mladićem. S tim sam se dosta borila u sebi jer sam znala da je to grijeh jer nismo u braku. I više puta sam išla na ispovijed kajući se i s nakanom da ću moliti i raditi da se to promijeni. No moja bi slabost uvijek iznova prevladala i opet bih bila razočarana sama sobom. Hvala dragom Bogu što nisam odustala od namjere da se odreknem tog grijeha i da ponovo nakon pada idem na ispovijed. I tako se dogodilo da je prošlo dosta vremena, a da na sljedećoj ispovijedi nisam morala ispovjediti grijeh protiv šeste Božje zapovijedi. Tada sam postala svjesna da sam ona osoba koju je Gospodin oslobađao od duha bludnosti bila ja. Hvala i slava Gospodinu, već gotovo godinu dana živim u čistoći. Sama, bez Božje pomoći, to ne bih mogla postići!

Počela sam osjećati plodove koje ovi molitveno-evangelizacijski susreti donose u moj život

Zatim smo počeli ići na susrete u Dugo Selo. Svaki susret mi je poseban i dragocjen; upijam svaku riječ koju nam izgovaraju Marko i Josip i nastojim ta načela primjenjivati u svojem životu.

Počela sam osjećati plodove koje ovi molitveno-evangelizacijski susreti donose u moj život. Postala sam sabranija na svetoj misi. Jedna od milosti je i ta da sam opet počela više čitati Sveto pismo i voditi duhovni dnevnik na temelju pročitanog. Čudesno je kako mi Gospodin progovara. Skrene mi pozornost upravo na retke koji se odnose na moju trenutnu situaciju. Hrabri me i podiže kada padnem, potiče na djelovanje, ponekad me i strogo opomene upozoravajući me da se ostavim zla puta, oholosti i ostalih protivština koje vode u propast. Nastojim se kroz ispovijed odreći svega što ne dolazi od Njega. Hvala Ti, Bože, za svetu ispovijed i za svećenike! Bezgranično je Tvoje milosrđe! Krenula sam i na pobožnost devet prvih petaka i stekla naviku češće se ispovijedati. Nekad sam znala ići samo pred velike blagdane, a sada idem svakog mjeseca, pa i češće ako osjetim potrebu.

Oprostila sam i otpustila gorčinu i osuđivanje

U listopadu 2016. sudjelovala sam na Eho konferenciji. Sve mi je tamo bilo posebno, a istaknula bih pojedinačnu molitvu. U jednom smo trenutku imali mogućnost popričati s više molitelja o onome što nas muči i dobiti njihove savjete i molitvu. Ja sam došla k trojici molitelja od kojih me jedan pitao jesam li u dobrim odnosima s ukućanima. Spomenula sam da me muči to što je brat napustio svoju obitelj i živi s drugom ženom s kojom ima i dijete. To nikako nisam mogla prihvatiti i zbog toga sam osjećala gorčinu i osuđivanje. Molili su nada mnom, i dali mi savjete o opraštanju i prihvaćanju situacija koje ne možemo promijeniti. Sve je to zvučalo dobro, ali meni je izgledalo da se ništa nije promijenilo. No promijenilo se mnogo toga.

Ubrzo nakon te molitve javila se u meni želja da oprostim i otpustim gorčinu i zamjeranje. U našoj župi svake srijede imamo klanjanje pred Presvetim. Na tim sam klanjanjima dobila poticaj da tu gorčinu i osuđivanje predam Isusu i u mislima sam govorila: „Isuse, Tebi predajem tu gorčinu koju nosim u sebi, Ti uzmi k sebi na križ i napravi s tim što treba.” I On me je oslobodio gorčine i osuđivanja brata i žene s kojom sad živi. Počela sam osjećati sućut i ljubav prema njima, i sad mogu iskreno moliti za njih i za djevojčicu koju su dobili.

Snaga zajedničke obiteljske molitve krunice

Bilo je to jedne nedjelje. Jedna osoba nama jako draga i bliska i njezina obitelj bili su u velikoj tjeskobi (nemogućnost pronalaska posla, sve je nekako krenulo u krivom smjeru, snašle su ih razne protivštine i napasti). Moji roditelji i ja odlučili smo moliti krunicu za njih (inače nemamo običaj zajedno moliti). Molitva je bila uslišana vrlo brzo! Supružnici su zajedno pošli na svetu misu (što inače nije običaj; obično žena ide sama) i supruga se ispovjedila (nakon više od dvadeset godina). Hvala i slava Isusu! Ushićeni smo i zahvalni našoj Majci, koja nas zagovara i ogrće svojim svetim plaštem i vodi svome Sinu!

Hvala i slava našemu Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetom za sve milosti kojima nas blagoslivlja preko ljudi koji mu se nesebično daju u službi evangelizacije. Neka obilno blagoslovi i nagradi sve te ljude i njihove obitelji!