Kada je imala 18 godina, Katie Davis učinila je nešto što većina djevojaka njene dobi ne bi učinila – ostavila je sve i otišla u Ugandu.

Tijekom zadnje godine srednje škole, Katie je otišla na putovanje u Ugandu, gdje je Bog stavio  posebne čežnje u njeno srce i usmjerio njen pogled u drugom smjeru. Kada se vratila kući, Katie je molila da joj Bog pokaže svoju volju, kako bi spoznala što treba učiniti nakon završetka srednje škole. Odlučila je odustati od fakulteta i otići u Ugandu kako bi ondje poučavala djecu u vrtiću u sirotištu, a 2008. godine, Uganda je postala njezin stalni dom.

Pet godina nakon što se preselila u Ugandu, Katie je posvojila 13 djevojčica, koje odgaja kao svoje vlastite kćeri. Upravo kroz proces posvajanja Katie je naučila što zapravo znači voljeti, odnosno naučila je ‘lekciju’ o pravoj ljubavi.

Osim sa 13 predivnih djevojčica, Bog je Katie blagoslovio i predivnim suprugom. Premda su odrasli u istom gradu, upoznali su se u Ugandi, gdje su oboje došli kao misionari.

Ljubav moga supruga samo je još jedan od načina na koje Bog izlijeva svoju preobilnu ljubav na mene; još jedan podsjetnik da se raduje meni i svakoj od naših kćeri. Promatram ih kako odrastaju pod pogledom punim ljubavi svog novog oca, prepoznajem zadovoljstvo i sigurnost u njihovim glasovima dok ga zovu ‘tata’, rekla je Katie.

Kada se udala 2015. godine, Katie nije kraj sebe imala sestre ili prijateljice koje bi joj bile djeveruše, već je oko nje bilo njenih 13 predivnih kćeri.

Katie je na kraju dodala da ne moramo biti u Ugandi da bismo bili misionari. Ne moramo usvojiti 13-ero djece, već je dovoljno učiniti nešto lijepo da bismo podijelili Božju ljubav s drugima – biti dobar susjed, upoznati nekog novog, biti ispunjen Božjim Duhom kako bi On blagoslovio one koji se nađu u našoj blizini.

Izvor: Faithit.com; Book.hr

Prevela i priredila Gabriela Jurković