Svjedočanstva

INSPIRATIVNA ŽIVOTNA PRIČA Davanjem ostavke, napuštanjem Cambridgea i odustajanjem od matematike Nash je dao do znanja da je odlučan u namjeri da odbaci ‘stari’ identitet… „Koji su bili njihovi stvarni planovi u tom trenutku, Alicia kasnije nije znala reći. Pratila je Nasha u Europu ne zato što se je nadala da će u Parizu naći lijek za njegove probleme, nego zato što ga nije mogla zaustaviti i što, jednostavno, nije mogla podnijeti da on ode sam u nepoznatu zemlju…“

Davanjem ostavke, napuštanjem Cambridgea i odustajanjem od matematike Nash je dao do znanja da je odlučan u namjeri da odbaci 'stari' identitet…

Malo poslije Dana neovisnosti Nash i Alicia isplovili su iz njujorške luke na brodu „Queen Mary“, stojeći uz ogradu s ostalim mnoštvom. Gledali su dok, onda obzorje, potom Kip slobode kako se udaljava od njih dok su polako plovili prema otvorenom moru. Izgledali su slično kao i godinu ranije, kad su isplovili na svoj medeni mjesec – on visok, lijepo odjeven i zgodan, ona vitka, niska i elegantna – ali manje živahni, manje opušteni. Oboje su bili izgubljeni u svojim vlastitim mislima.


Susret s Johnom Mooreom

Nashovi su stigli u London 18. srpnja, nakon „mirna“ krstarenja. [1] Dva dana kasnije bili su u Parizu. [2] Ljepota Pariza ih je očarala kao i godinu prije, „zelenilo posvuda … s velikim, plavim, pariškim golubovima u letu iznad, dva po dva“ [3] . Nekoliko sati nakon što su napustili Gare St-Lazare i uputili se prema skromnu hotelu na Lijevoj obali, nezgrapna imena „Grand hotel de Mont Blanc“, nestala je olovna težina teških mjeseci u Cambridgeu i opet su se nakratko osjetili lagano i poletno. Tog popodneva posjetili su poslovnicu „American Expressa“ da kupe franke i da provjere imaju li kakvu poštu. Kao i uvijek po ljetu, Place de L’Opera bio je krcat američkim turistima. Na svoje ushićenje, odmah su opazili poznato lice Johna Moorea, matematičara kojeg je Nash poznavao iz MIT-a, a koji će uskoro postati suvoditelj matematičkog odjela u Princetonu. Moore je sjedio na terasi Cafea de la Paix i čitao kad je digao pogled i ugledao Nashove. „Bio sam iznenađen, ali i nisam“, kaže Moore 1995. „Mnogo matematičara dolazi u Pariz. Razgovarali smo o Edinburghu. Nisam primijetio ništa neobično.“ [4]

Koji su bili njihovi stvarni planovi u tom trenutku, Alicia kasnije nije znala reći. Pratila je Nasha u Europu ne zato što se je nadala da će u Parizu naći lijek za njegove probleme, nego zato što ga nije mogla zaustaviti i što, jednostavno, nije mogla podnijeti da on ode sam u nepoznatu zemlju, bez ikoga tko bi pazio na njega. Ali tih prvih dana u Parizu Nashovi su se ponašali kao da će to biti njihov nov dom na neko vrijeme. Alicia se je upisala na tečaj francuskog jezika na „Sorboni“ i tražila trajniji smještaj. [5] Njezina dvadesetpetogodišnja sestrična Odette, koja je planirala provesti godinu na Sveučilištu u Grenobleu, također se je našla u Parizu. Dvije mlade žene zajedno su tražile stan sve dok nisu našle ugodan, čist i prostran stan za Nashove na adresi Avenija Republike 49, u ne previše živopisnu, ali savršeno pristojnu radničkim kvartu na Desnoj obali. [6]

Život u Parizu

U Parizu je, kao i u cijeloj Europi, bilo neopisivo vruće tog srpnja. Novine su bile pune priča o toplinskom valu, poput one o autu ostavljenu na suncu koji se je zapalio, što je bio originalan primjer za samozapaljenje. Stražnje vjetrobransko staklo poslužilo je kao lupa i neki su se papiri ostavljeni otraga zapalili. [7] Atmosfera u Parizu, koji je oduvijek bio magnet za otuđene i hladne Amerikance te je bio pun samozvanih izbjeglica tzv. tihog naraštaja, bila je također uzavrela. Bjesnio je rat u Alžiru, s bombaškim napadima desničarskih terorista, masakrima civila i mučenjima. Gradom su odjekivale masovne demonstracije, štrajkovi i eksplozije. A najnovija vijest iz utrke o nuklearnom naoružanju glasila je da su Amerikanci objavili da se sada mogu mjeriti s ruskim ICB-jima – projektil za projektil, što je ostavilo otvoreno pitanje ne će li svijet zahvatiti jedna druga, mnogo pogubnija vrsta spontana zapaljenja.

Ako su vrućina i velika politička napetost utjecali na Nashovo raspoloženje, nisu prouzročile letargiju, već pojačan osjećaj za korisnost. Ponašajući se kao da ima skrivena znanja, Nasha je nagonila potreba da se odvoji od svih ostataka njegova prethodnoga društvenog sebstva. Bio je potpuno uvjeren u ispravnost toga, odbijajući svaki Alicijin pokušaj da ga nagovori da se ostavi svojih „glupih“ namjera. Nakon ostavke, napuštanja Cambridgea, pa i samog SAD-a, te odustajući od matematike i usmjerujući se na politiku, želio je, vrlo jednostavno, odbaciti naslage svojega starog identiteta poput iznošenih odjevnih predmeta…

Ulomak iz knjige „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha” autorice Silvyje Nasar. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha“

…otkriva priču o životu Johna Nasha – američkog matematičara i nobelovca, temeljeći svaku pojedinost na dokumentima i izvorima te podatcima dobivenima u razgovorima s više od stotinu pojedinaca, Nashovih prijatelja i poznanika.

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh