Foto: Screenshot, Youtube/ The Chosen
(…)
Kamo god pogledala, vidjela sam samo još više patnje i jedini razlog zbog kojeg sam znala da sam barem malo na pravom putu bio je taj što se nisam svim snagama objesila na druge. Pošla sam u svijet s osnovnim osjećajem zahvalnosti, čuđenja, radosti: i ta radost nije bila hinjena. Nisam izgubila suosjećanje: ako išta, moje se suosjećanje produbilo. Nisam izgubila svoj smisao za humor, ali prolazila sam kroz neku vrstu tamne noći duše u kojoj nisam vidjela svjetlo na kraju tunela.
Jedino što sam znala je da moram nastaviti raditi ono što radim stalno: moliti, primati sakramente, sudjelovati u Udruzi anonimnih alkoholičara i dan za danom, to me je spasilo. Jedino što sam znala jest nastaviti hodati, ruku pod ruku s Kristom, kroz mračnu guduru.
S kime hodati bolje nego s malom sveticom koja se prinijela kao „žrtva paljenica” ljubavi? Tko bi me bolje vodio kroz ovo šipražje nego Mali cvijetak, koji se od samog djetinjstva potpuno odrekao zemaljske ljubavi poradi one uzvišenije?
Za Book.hr priredila I. A.
Iz knjige „Košulja od vatre“ autorâ Heather King. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
