Foto: Anneka, Shutterstock
(…)
Doživjeti milosrđe
Moje je iskustvo sljedeće: svećenik koji pastvi nadasve mudruje i uvijek nešto silno inteligentno moralizira, a istovremeno nimalo ne vidi »brvno u svojem oku«, sâm nije doživio milosrđe, pa ga ne može drugima niti dati. Jasno kao politika desnog centra. Žalosno je to, ali ja neću suditi nikoga osim sebe.
„(…) kod nas nema potrebe za takvim razotkrivanjem duše“
Oduševio me je, s druge strane, jedan subrat koji je propovijed započeo tako što je dao slavu Bogu svjedočanstvom o svojoj negdašnjoj ovisnosti o alkoholu, moleći prisutan narod da moli za njega, jer je svjestan svojih slabosti i ograničenja te znade da mu se boriti do smrti. Ljudi su u crkvi malo plakali, dosta pljeskali i puno molili. Taj svećenik nije iz našeg kraja, naravno, kod nas nema potrebe za takvim razotkrivanjem duše. Njegov alkoholizam samo je znak nezadovoljstva i unutarnje krize, koja je urodila tom ovisnošću.
(…)
Po grijehu đavao nas čini njegovim robovima
Međutim istina o grijehu mora se čuti i spoznati: to je temeljna dužnost svih onih koji se nazivaju Kristovima. Grijeh je naime neizreciva strahota i užasna stvarnost tame u duši. Đavao po grijehu Božju djecu čini robljem, nesretnim i nezadovoljnim stvorenjima, lutalicama bez orijentacije i životnog mira. Grijeh čovjeku oduzima snagu i sve korisne i potrebne oslonce; uvodi ga u bolesti i stanja očaja i malodušnosti. Kolone mi dolaze na razgovor, kolone slomljenih i silno opterećenih ljudi!
GDje su nam sveci?
Grijeh je uistinu naš najveći neprijatelj i najrazornije oružje upereno protiv čovjekova zemaljskoga i nebeskoga života. Zato je čovječanstvo danas na realnu rubu samouništenja: zlo se naziva dobrim, a dobro zlim, opravdava se i promiče nenormalno, a ljudi koji to vide i reagiraju, stradavaju. Možda se zaista i nalazimo u pravim posljednjim vremenima, jer sve puca po šavovima, doslovno sve i posvuda. Gdje su nam sveci? Jao nama kada nestane svetaca!
(…) Čovjek je u grijehu nemoćan istinski ljubiti i praštati te u svakom pogledu nazaduje, ranjavajući i one oko sebe. Možemo reći da onoliko silno koliko Bog ljubi zavedena i bijedna grešnika, toliko »mrzi« grijeh, koji slama biće njegovih ljubljenih stvorenja.
Grijeh se nalazi i izlazi iz srca
Možemo slobodno reći da je čovjek koji u sebi nosi smrtni grijeh – mrtav. On je leš. Našminkan, namirisan, dobra zdravlja, lijepih zubi, ali leš. (…) Grijeh se nalazi i izlazi iz srca. Podjednako su strašni i uzroci i posljedice tog stanja odvojenosti od Boga. Da zaključim, grijeh nije prirodno stanje čovjeka, ali Gospodin poznaje i daje lijek; ja jesam grešan, ali sam i svet po Isusu Kristu, koji živi u meni! Kod Isusa uvijek i za svakoga postoji druga šansa, rješenje, izlaz, spasenje!!! U meni! Kod Isusa uvijek i za svakoga postoji druga šansa, rješenje, izlaz, spasenje!!!
Ulomak iz knjige „Jao, jao Babilon je pao! (A ti ne moraš ako nećeš!)“ autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal book.hr.Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
