Foto: Shutterstock

Peti dan

Petoga je dana s vidiocima na ukazanju bio i radioamater Grgo Kozina, koji je i inače po selima snimao zanimljive razgovore i osobe, pa je odlučio snimiti i ukazanje na magnetofonsku vrpcu.

Kozina toga je dana bio sasvim blizu djece na Podbrdu, na samome mjestu ukazanja, te se njegov glas čuje s magnetofonske vrpce: „Šest sati i dvadeset minuta… Već je šest sati i 30 minuta… Neki vjetar puše, drače se ljuljuškaju, njih šest ustaju, klečali su… Mole Zdravomarijo… Opet su kleknuli. Je l’ došla? Evo, došla je Gospa u 18.30 sati. I traži da svi kleknu…“

Djeca su, naime, obasuta pitanjima ljudi, koji su u tisućama došli sa svih strana na Podbrdo i mnogi po užarenom suncu čekaju ukazanje u predvečerje još od podneva. Mnogi se pitaju zašto se baš tu ukazuje…

– Tišina – viče on okupljenom narodu, koji se vrlo brzo utišava.

– Gospe moja, što želiš od nas? Gospe moja, što želiš od nas? – pita glasno vidjelica Vicka, a muški je glas zapitkuje gdje se Gospa točno nalazi.

– Gdje se nalazi? Tu? Ovdje? Govori li vam išta? – pita Vicku.

– Vjeruj poštovanje za mene – kaže Vicka, a muški glas dalje glasno prenosi: „Rekla je, vjeruj poštovanje za mene“.

– Gospe moja, što želiš od naših ‘sveštenika’? – pita Vicka triput i prenosi da je Gospa rekla neka čvrsto vjeruju.

Djeca su, naime, obasuta pitanjima ljudi, koji su u tisućama došli sa svih strana na Podbrdo i mnogi po užarenom suncu čekaju ukazanje u predvečerje još od podneva. Mnogi se pitaju zašto se baš tu ukazuje.

– Gospe moja, što se baš ne ukažeš u crkvi da te svak živ vidi? – pita Vicka dvaput zaredom i govori: „Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju“, što se odmah prenosi dalje narodu.

Evo je! Evo je! – čuju se dječji glasovi, koji Gospi pjevaju pjesmu „Marijo, kako lijepa si“

– Gospe moja, oćeš opet doći? Oće, opet će doći ovdje na isto mjesto. Gospe moja, što želiš od ovog naroda što se ovdje skupio? (Gospa gleda narod.) Eto je tu, ovdje… Nestaje, nestaje… Polako. Ode! Otišla je! Opet ćemo moliti jer nam nije ništa rekla – govore djeca i ponovno mole Očenaš, Zdravomariju, Slava Ocu, a Kozina diktira u magnetofon da je „za 19 minuta sedam sati“ i čuje se molitva: „Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje… Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom… Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom…“

– Evo je! Evo je! – čuju se dječji glasovi, koji Gospi pjevaju pjesmu „Marijo, kako lijepa si“.

– Je l’ došla? Jest. Dvanaest minuta do sedam sati i opet je došla na isto mjesto – diktira Kozina u magnetofon.

– Govori nam da smo njezini dragi anđeli. Tako nam kaže. Anđeli moji, anđeli moji dragi! – govore djeca i pitaju je što želi „od ovog naroda“.

– Gospe moja, što želiš od ovog naroda? Gospe moja, što želiš od ovog naroda? – ponavljaju djeca pogleda uperena u nebo, a Vicka kaže kako će ona glasno izgovoriti to pitanje i to i čini.

– Rekla je, dala odgovor, da ovaj narod ovdje koji ne vidi vjeruje isto kao nas šestero koji je vidimo – govore djeca, koja prvih dana postavljaju uglavnom ista pitanja, među kojima je najčešće ono kada će im ostaviti neki znak, jer se boje da će ljudi pomisliti da lažu i da se s njom „izigravaju“.

– Gospe moja, hoćeš li nam ovdje, na Zemlji, ostaviti ikakva znaka da uvjerimo ovaj narod da nismo bili lažljivi, da lažemo i da se s tobom izigravamo? – izgovara Vicka glasno, a oko djece čuje se žamor ljudi te u jednom trenutku djeca govore: – Ode.

#medjugorje7

Iz knjige „Međugorje – Prvih sedam dana ukazanja”, autora Darka Pavičića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Knjigu možete nabaviti u našem webshopu, ovdje. 

Ponukan preporukom vatikanske komisije, poslužio se klasičnim novinarskim alatima te istražio što se u Međugorju događalo od 24. lipnja do 3. srpnja 1981. Koncentriravši se, dakle, na ishodište „međugorskog fenomena‟, razgovarao je s brojnim akterima, proučio mnoge relevantne izvore te napisao knjigu Međugorje – prvih sedam dana. Autor u njoj ni na koji način ne dovodi u sumnju svjedočanstva ni šestero vidjelaca ni ostalih sugovornika, a niti istinitost Međugorja. Ravnajući se prema filozofskoj misli da je istina samo jedna, a tu istinu čovjek mora stalno ponavljati jer se, kako je rekao njemački književnik Johann Peter Eckermann, „i zabluda stalno oko nas propovijeda‟, Pavičić rekonstruira događanja s početka međugorskih ukazanja te – prvi put na jednome mjestu – donosi sve potankosti i svu dramatičnost „nebeskog zahvata koji je snažno obilježio vrijeme u kojemu živimo‟.

(Iz predgovora, Žarko Ivković)