Foto: Shutterstock

Mnogi su ljudi očajni što se tiče današnjeg svijeta. Sve se uistinu čini kao velik i strašan Veliki petak i kao da je sve Božje istjerano iz svijeta i suđeno na propast. Budućnost se nije nikada činila tako nepredvidljiva kao danas. Čovječanstvo kao da je obudovjelo te se nad njim nadvija bolan osjećaj pustošenja, poput nekoga tko je krenuo na životno putovanje s bliskim drugom, a onda je odjednom zauvijek ostao bez njega.

Ima ratova i glasina o ratovima. Ekonomija je stalno u rasulu. Komunizam zarobljava ljudske duše, a lažan odgoj uništava vjeru. Svačiji je život narušen svjetovnošću i tako nespreman na osobnu pokoru i žrtvu. Plitkoća vlada u mislima i riječima, a neostvarene želje nagrizaju srca. Svagdje je zbrka, beznađe i očaj.

A ipak nema razloga za sve to beznađe i očaj. Svijet je bio jednako beznadan i prije, kad je razapet njegov Spasitelj; i ponovo je ustao na novost i svježinu kršćanskog života i civilizacije, bez obzira na svo poganstvo i nacionalizam. Čudo uskrsnuća može se ponovo dogoditi.

Svijet može ponovo ustati

Svijet može ponovo ustati, kao što je već i prije ustajao, barem deset puta od početka kršćanstva. No ne trebamo imati iluzije. Neće ustati na mir i sreću samo ekonomskim i političkim djelovanjem; ustat će samo po duhovnoj obnovi ljudskih srdaca i duša.

Uskrsnuće našeg Gospodina nije bilo nastavak starog života, nego je bilo početak novoga. To je pouka Božića uvijek iznova, naime da svijet neće biti spašen po društvenoj reformi, nego po novom rođenju – rođenju iz mrtvih po snazi Kristova božanstva.

Ne moramo obnavljati svoj stari život, nego ustati na novi život. Mora nas pokretati nova energija, bez koje bismo trunuli u grobu. Krist je uskrsnuo od mrtvih po Božjoj sili. Beznadno je pokušavati uskrsnuti po kojoj drugoj sili. Taj život i silu uskrsli je Spasitelj dao svojemu mističnomu tijelu – Crkvi. Ta istina dolazi nam po negvu Namjesniku; taj život dolazi nam po sakramentima, a njegova vlast po biskupstvu. Ali to je kamen spoticanja za svijet. On može priznati da je Božja sila uskrsla Isusa iz groba, ali ne može priznati da se sila uskrslog Krista nastavlja nakon groba. On vidi Crkvu samo kao zemaljsku, sačinjenu od slabih, krhkih stvorenja, i stoga kao nešto što treba ignorirati. On čini istu pogrešku koju je Marija Magdalena učinila na uskrsno jutro. Ona je zamijenila uskrslog spasitelja za vrtlara, dakle za nešto ovozemaljsko.

Rješenje je božansko

Svijet također vidi uskrslog Krista u njegovu mističnom tijelu, koje je Crkva, ali ga drži za vrtlara – dakle za nešto zemaljsko, a ne božansko. No u njemu se skriva božansko, kao što je bilo i u vrtu prvog Uskrsa, i samo to božansko može dati nadu beznadnu svijetu. Možemo ipak postići svoj mir ako ne tražimo politički i ekonomski, već novi život kraljevstva Božjega. To je poruka Uskrsa: uskrsnuće mrtvih, pobjeda poraženih, pronalazak izgubljenih, buđenje života, truba uskrsnuća koja trubi nad zemljom živih.

Ali svim dušama uskrsna poruka kazuje da nema razloga za očaj. Uskrsnuće je naviješteno Magdaleni, običnoj duši kakve su i naše. Mir vas čeka u služenju Gospodinu koji vas je stvorio. Bez obzira na to kako se stvari činile beznadne, uvijek postoji nada, jer je Krist uskrsnuće i život. Onaj koji može učiniti snježne pahulje iz prljavih kapi vode, dijamante iz ugljena i svetce iz Magdalene, također nas može učiniti pobjednicima ako ga priznamo u njegovu zemaljskom i otajstvenom životu kao Krista, Sina Boga živoga.

Autor: Fulton J. Sheen (The Catholic Gentleman)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)