Aktualnosti

POTICAJNO PROMIŠLJANJE

Fra Zvjezdan o zamkama turističke sezone: Puno više pažnje posvećujemo ljudima koji više kupuju i troše, nego onima koji traže samo čašu hladne vode „Novca i zarade nikad dosta. Uvijek bismo htjeli iscijediti više od dobronamjernih turista, zaraditi više na onima koji dolaze k nama na odmor. Uglavnom na njih gledamo kao na 'laki plijen' što se tiče zarade. Smatramo da su nepravedni prema nama ako su skromni u svojim troškovima, pa za njih nemamo srdačnosti i iskrenog poštovanja…“

Često čujemo izraz kako se nalazimo „u špici turističke sezone“. Pomalo se navikavamo na takve izraze, budući da ljeto sve više predstavlja izazov zarade od turizma, a sve manje vrijeme opuštenog odmora. Sve više brojimo vozila i ljude koji prelaze granice bilo u jednom, bilo u drugom pravcu. To nam je važno za razne statistike i računice. Novca i zarade nikad dosta. Uvijek bismo htjeli iscijediti više od dobronamjernih turista, zaraditi više na onima koji dolaze k nama na odmor. Uglavnom na njih gledamo kao na „laki plijen“ što se tiče zarade. Smatramo da su nepravedni prema nama ako su skromni u svojim troškovima, pa za njih nemamo srdačnosti i iskrenog poštovanja. Radije bismo ugostili one druge, elitne turiste koji troše na veliko.


„Puno više pažnje posvećujemo ljudima koji više kupuju, troše, naručuju, nego onima koji traže samo čašu hladne vode“

U vijestima se ističu veliki svjetski tajkuni koji uplovljavaju u naše vode i pristaju u našim marinama. Tada slušamo koliko svakodnevno troše na cvijeće, piće i slično.. No, takvih je malo, a naše nacionalne potrebe i naši privatni apetiti su puno veći. Nije stoga čudo da su u tom pogledu i naša prijaznost i dobrota na kušnji. Puno više pažnje posvećujemo ljudima koji više kupuju, troše, naručuju, nego onima koji traže samo čašu hladne vode. Očito je da ljude mjerimo po dubini njihova džepa, po veličini njihovih narudžbi i računa, rasipnosti u dijeljenju napojnica. Dobro su nam došli već od prvog ulaska u domovinu, odmah ih počinjemo „cijediti“. Na svakoj crpki, na svakoj naplatnoj kućici, svakom parkiralištu, odmorištu… Postoji bezbroj načina da se domognemo lake zarade.

Bojim se da je čovjek kao osoba izgubio vrijednost, ne promatra ga se kao nekoga tko je dostojan poštovanja i ljubavi. Plaća se i voda i zrak koji dišemo. Sigurno je pravedno i pošteno tražiti naknadu za svoj trud, očekivati određenu zaradu. To je jasno i svim našim stranim i domaćim turistima. Međutim, u susretima s takvim potrošačima ne bi se smjelo zaboraviti ostaviti više prostora za kulturu i ljubav. Uljudnost se ne plaća, ali je dugoročno dragocjena. Ona se i ekonomski isplati. Dobrota je nešto što spada u raspoloženje srca. Ona često poziva i na nesebične geste koje se odmah ne naplaćuju novcem. Ali po njoj se stvaraju ozračja mira i radosti. To su neizrecivi prostori ljubavi.

„Isus doslovno obećava raj već i za čašu hladne vode koju smo s radošću pružili žednom čovjeku“

Isus u evanđelju na poseban način poziva i upozorava na geste koje se ne naplaćuju ovdje, ali ih vidi Otac koji je iznad svih nas i koji sve vidi. To su geste nesebične ljubavi i dobrote prema čovjeku samo zato što je čovjek, Božje stvorenje, brat ili sestra, netko vrijedan poštovanja. Ne zaboravimo, Isus je dao svu svoju ljubav svakom čovjeku i pokazao da mu je svaki čovjek vrijedan dara života. Zato obećava vječnu plaću onima koji znaju pružiti sitnu uslugu i pažnju za koju ne očekuju naplatu na zemlji. Isus doslovno obećava raj već i za čašu hladne vode koju smo s radošću pružili žednom čovjeku.

 

Ulomak iz knjige „Dobra strana života“ autora fra Zvjezdana Linića.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh