Razmišljamo o evanđelju

4. OŽUJKA: HRAM SMO BOŽJI

fra Zvjezdan Linić: „Dopustimo Isusu da ponekad uzme svoj bič, i očisti u nama sve ono čime smo zarobljeni iznutra” Promišljanje fra Zvjezdana o današnjem evanđelju! „I mi smo, po krštenju, hram Duha Svetoga. Bog i u nama prebiva … Dopustimo Isusu da ponekad uzme svoj bič, da se posluži snagom svoje Riječi i očisti u nama sve ono čime smo zarobljeni iznutra. … Ne trebamo se plašiti siline njegova zahvata. Ta, njegovi smo...”

fra Zvjezdan Linić: „Dopustimo Isusu da ponekad uzme svoj bič, i očisti u nama sve ono čime smo zarobljeni iznutra”

Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.


»Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. Riječ Gospodnja.« (Iv 2,13-25)

„Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići!” rekao je Isus Židovima. Pritom misli na hram svoga tijela, na svoje tijelo koje je primio od Djevice Marije, na svoje ljudsko tijelo kojim se sjedinio sa svakim od nas jer je htio u svemu biti nama jednak, osim u grijehu. Isus govori o hramu svoga vlastita tijela. To je tijelo zaista bilo razvaljeno, probodeno, iskrvavljeno, izbičevano, iscrpljeno, pribijeno na križ, klonulo na križu, iskusilo je umiranje i smrt. To je tijelo zaista bilo dokraja razvaljeno, lišeno života, položeno u grob. Razvaljeni hram slika je Isusove muke i smrti, svega što ga je čekalo u posljednjim danima njegova zemaljskog života. Međutim, Isus u toj slici govori i o svojem uskrsnuću, o onom čudesnom događaju kada je njegov grob ostao prazan, kada je i svojim tijelom uskrsnuo na novi neraspadljivi život u sjedinjenju sa svojom božanskom naravi. Isus misli na treći dan, na slavni dan novoga života. Hram njegova tijela je ponovno podignut, sada u konačnom i vječnom izdanju, podignut tako da više nikada neće biti ugrožen niti razvaljen. To je hram njegova uskrsnulog tijela.

Isus je u morao napravit reda u Hramu

Ipak, prije nego što je mogao progovoriti o hramu svoga tijela, Isus je očito trebao napraviti reda u židovskom hramu, gdje je zatekao nered i nečasne aktivnosti koje ne odgovaraju svetosti toga mjesta. Trebalo je reagirati. Isus se prihvaća posla. On čisti dom molitve i zauzima se za ljepotu toga mjesta. Želi da ono prvenstveno bude mjesto susreta s Bogom, a ne ljudske trgovine i poslovanja.

Hvala ti, Isuse, za hram tvoga tijela!

Hram je mjesto štovanja Boga, mjesto molitve, mjesto susreta s Bogom. Na najdublji način Bog nam je omogućio da se susretnemo s njim u ljepoti i dobroti hrama Isusova tijela. Isus je sakrament žive Božje prisutnosti, u njemu i po njemu i mi danas imamo pristup k Ocu. Isus je prvi i temeljni sakrament. Zahvaljujmo mu za hram njegova tijela, za mogućnost da i danas smijemo blagovati njegovo tijelo i tako sjedinjeni s njime živjeti u jedinstvu s Bogom, s Ocem.

On se brine za Crkvu i neće dopustiti da bude kuća trgovačka

U razmatranju o hramu smijemo ići i dalje. Na osobit način Isus pod tajnom hrama razumije naša okupljanja, naše zajednice, jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime, tu je i on prisutan, tu je njegov hram, mjesto prisutnosti i susreta Boga i čovjeka. Crkva je njegovo mistično tijelo, hram Duha Svetoga. On se za tu Crkvu brine i neće dopustiti da bude kuća trgovačka, da prestane biti ono na što ju je on pozvao: njegovo mistično tijelo.

Dopustimo mu da ponekad uzme svoj bič, da se posluži snagom svoje Riječi i očisti nas

I naše biće, naše tijelo je također, po krštenju, hram Duha Svetoga. Bog i u nama prebiva po sakramentima vjere. To je trajni dar i stanje svakog kršćanina. Naše je tijelo istinski hram Božje prisutnosti.

Moguće je da će Isus i u njemu zateći mnogo toga što mu se ne sviđa. Toliko toga u nama nije čisto od sebičnih interesa i trgovine, od novca i prijevare, od laži i nereda. I u hramu našeg bića Isus može naći toliko toga što treba isprevrnuti, izbaciti, potjerati. Dopustimo mu da ponekad uzme svoj bič, da se posluži snagom svoje Riječi i očisti u nama sve ono što se sami ne usuđujemo očistiti, što ne vidimo, čime smo zarobljeni iznutra. U svojim sakramentima Isus bdije nad svojim hramom u nama, čuva ga od svake zlouporabe i nereda. Isus ga je otkupio i posvetio vodom krštenja i neprestano ga posvećuje svojim čestim dolaskom u pričesti. Ne trebamo se plašiti siline njegova zahvata. Ta, njegova smo svojina, hram Božji, sveti što ga Duh Sveti, dokle god smo mu otvoreni, nikada neće napustiti.

Autor: fra Zvjezdan Linić (1941. – 2013.)

Iz knjige fra Zvjezdana Linića Neka mi bude po Riječi Tvojoj. Izdavač: Teovizija

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh