Svjedočanstva

ŽIVI BOG MEĐU NAMA

FOTO KAKAV DOGAĐAJ Došavši do Tabernakula, pas tragač počeo je cviliti, njušiti… Odbijao je otići Ovu priču ispričao je vlč. Arthur Byrne. Dogodilo se 1995. godine, za vrijeme posjete Ivana Pavla II. SAD-u

Foto: Izdavačka kuća “Kyrios”


Pas na fotografiji dresiran je kako bi pronašao preživjele nakon potresa. Njegovo držanje i činjenica da ostaje fiksiran, kao što se vidi na fotografiji, stav je koji spasiocu govori da na tom mjestu postoji život. A gdje se smjestio pas? Ispred Isusa kao Euharistijskog Kruha u Tabernakulu, živoga Boga među nama!

Iza ove fotografija je fascinatna priča koju je ispričao vlč. Arthur Byrne.

„Navečer posljednjeg dana svog posjeta Sjedinjenim Državama u listopadu 1995., Ivan Pavao II. trebao je pozdraviti sjemeništarce u Sjemeništu Svete Marije u Baltimoreu. Bio je to ispunjen dan koji je započeo svetom misom u parku Oriole u Camden Yardsu. Uslijedio je mimohod ulicama u središtu grada, potom posjet bazilici Uznesenja – prvoj katedrali u zemlji, ručak u lokalnoj pučkoj kuhinji koju je vodila katolička Dobrotvorna organizacija, potom molitva u katedrali Marije Naše Kraljice u sjevernom Baltimoreu i na kraju brzo zaustavljanje u Sjemeništu Svete Marije.

Papa se probio kroz njihove redove i ušao u zgradu. Njegov je plan bio prvo posjetiti Presveti Sakrament.

Raspored je bio zaista zbijen, pa je plan bio jednostavno pozdraviti sjemeništarce dok su stajali vani na stepenicama. Ali, Papa se probio kroz njihove redove i ušao u zgradu. Njegov je plan bio prvo posjetiti Presveti Sakrament.

Kad su njegove želje obznanjene, osiguranje je krenulo u akciju. Očistili su zgradu pazeći pozorno na kapelu u kojoj bi se Papa molio. U tu svrhu korišteni su visoko dresirani psi za otkrivanje bilo koje osobe koja bi mogla biti prisutna.

Ovi vrlo inteligentni i voljni psi brzo su prošli hodnicima, uredima i učionicama, a zatim su poslani u kapelu. Išli su gore-dolje prolazom, pored klupa i na kraju u bočnu kapelu u kojoj je držan Presveti Sakrament

Psi su obučeni za lociranje preživjelih u srušenim zgradama nakon potresa i drugih katastrofa. Ovi vrlo inteligentni i voljni psi brzo su prošli hodnicima, uredima i učionicama, a zatim su poslani u kapelu. Išli su gore-dolje prolazom, pored klupa i na kraju u bočnu kapelu u kojoj je držan Presveti Sakrament.

Došavši do Tabernakula, psi su njušili, cvilili, pokazivali i odbijali otići…

Došavši do Tabernakula, psi su njušili, cvilili, pokazivali i odbijali otići, pažnja im je bila prikovana za Tabernakul, dok ih voditelji nisu pozvali. Bili su uvjereni da su tamo nekoga otkrili.

Mi katolici znamo da su bili u pravu – našli su stvarnu, živu Osobu u tabernakulu!”

Petar Salečić, izdavačka kuća Kyrios; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh