Osobni razvoj

PREMA VIĐENJU POZNATE MISTIČARKE

Evo što Isus kaže onima koji se opravdavaju da ne mogu biti sveti jer su samo ljudi Evo što Isus preko poznate mističarke kaže onima koji se opravdavaju da ne mogu biti sveti – kao Marija, Josip, sveci – jer su samo ljudi

Evo što Isus kaže onima koji se opravdavaju da ne mogu biti sveti jer su samo ljudi

Dekalog (Deset zapovijedi) jest Zakon; a moje je Evanđelje nauk koji vam čini taj Zakon jasnijim i dražim da ga slijedite. Dosta bi bio taj Zakon i ovaj Nauk da ljude učini svetima.


„Ali Isus, Marija, sveci nisu bili kao mi…”

Ali toliko ste ometani od onog ljudskog u vama – što doista odviše u vama ugnjetava duh – da ne možete ići tim putem i padate ili se obeshrabreni zaustavljate. Govorite sebi ili onima koji bi vas htjeli povesti naprijed, navodeći vam primjere iz Evanđelja: „Ali Isus, Marija, Josip (i tako više manje svi sveci) nisu bili kao mi. Bili su jaki, bili su odmah utješeni u svojim bolima; pa i u ono malo boli što su pretrpjeli nisu osjećali strasti. Oni su bili već vanzemaljska bića”.

Ono malo boli!? Nisu osjećali strasti!?

Sveta obitelj u stolarskoj radionici; Gerrit van Honthorst

Bol nam je bila vjerni prijatelj i imala je najrazličitije izglede i imena

Bol nam je bila vjerni prijatelj i imala je najrazličitije izglede i imena. Strasti… „Ne upotrebljavajte izraz na zli način, nazivajući strasti porocima koji vas zavode. Nazivajte ih otvoreno „porocima-manama”, i glavnima k tome.

Nije istina da ih nismo poznavali. Imali smo oči i uši da gledamo i da slušamo, i Sotona je činio da su pred nama i oko nas te opačine plesale, pokazujući ih u svoj·njihovoj ogavnosti na djelu, ili napastujući nas svojim došaptavanjem. Ali, jer je naša volja bila usmjerena na to da ugodimo Bogu, te gadosti i ta došaptavanja, umjesto da postignu cilj za kojim je išao Sotona, postigoše protivno. I što nas je više on progonio, to smo se više mi utjecali Božjem svjetlu, iz odvratnosti pred mračnim blatom što ga je on pokazivao očima tijela i duha.

Ali strasti, u filozofskom značenju, poznavali smo u sebi. Ljubili smo domovinu, i u domovini svoj mali Nazaret više negoli ikoji drugi grad Palestine. Osjećali smo sklonost prema svojoj kući, rođacima, prijateljima. Zašto toga ne bismo smjeli osjećati? Nismo bili robovi toga, jer ništa nam ne smije biti gospodarom osim Boga. Ali njih smo učinili dobrim drugarima.

Moja je majka kliknula od radosti, kad se je, nakon otprilike četiri godine, povratila u Nazaret i stupila nogom na prag svoje kućice. Poljubila je one zidove među kojima je njezin „Da” otvorio krilo da primi·Klicu Božju. Josip je s radošću pozdravio rođake i bratiće, koji su porasli i brojem i godinama, i bilo mu je drago vidjeti kako·se njegovi sugrađani njega sjećaju i kako ga zbog njegove sposobnosti traže. Ja sam bio vrlo osjetljiv za prijateljstvo i zbog Judine izdaje trpio sam moralno razapinjanje. Ipak, ni moja Majka ni Josip nisu svoju ljubav prema rođacima pretpostavili volji Božjoj. (…)

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno?”

Izvor: https://valtortahr.wordpress.com/

Autor: Book

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh