Svjedočanstva

EUHARISTIJSKO ČUDO U TRANIJU (ITALIJA)

Eksperimentom htjela dokazati da u posvećenoj hostiji nije stvarno prisutan Isus. Međutim, dogodilo se nevjerojatno čudo Ovo nam svjedočanstvo može pomoći da nam vjera poraste...

Foto: Shutterstock; www.blogtalkradio.com/

 

Euharistijsko čudo u Traniju dogodilo se oko 1000. godine.

Smatrala je smiješnim i nemogućim da je u posvećenoj hostiji stvarno prisutan Isus. Te misli su je navele da osmisli jedan eksperiment…

Događaj je jedinstven i neobičan. Protagonistica je jedna Židovka koja je živjela izvan gradskih zidina. Vjerojatno je bila tajnovita i pomalo čudna, od onih koji se ponekad i fanatično posvećuju vjerskih temama. Ta je žena dobro poznavala kršćansku doktrinu i imala je prijateljice katolkinje s kojima je često raspravljala. Tema koja ju je najviše zanimala, a istovremeno i iritirala, bila je euharistija. Smatrala je smiješnim i nemogućim pojmiti da je u posvećenoj hostiji stvarno prisutan Isus. Te misli su je navele da osmisli jedan eksperiment. Odlučila je hostiju popržiti na ulju. „Ako je doista Krist u tom kruhu”, mislila je, „vidjet ćemo kakve će imati reakcije.” Uspjela je nagovoriti jednu od svojih prijateljica katolkinja da joj pomogne u toj namjeri.

Kad se ulje zagrijalo, bacila je hostiju unutra, radoznalo promatrajući. Ali bila je uvjerena da se neće ništa dogoditi. Međutim, dogodilo se nevjerojatno čudo…

Prema staroj predaji, bilo je uskrsno vrijeme. Crkve su bile prepune vjernika koji su prisustvovali svetim obredima. Židovkina prijateljica je smatrala da će je teže zamijetiti u krađi hostije ako se izgubi u velikoj gužvi ljudi. Otišla je na svetu pričest te se vratila na svoje mjesto, rukama skrivajući lice kao da je u dubokoj molitvi. Na taj je način hostiju iz usta uspjela prebaciti u rubac koji je držala u ruci. Izašla je iz crkve i odmah se uputila svojoj prijateljici Židovki.

Vjerojatno joj prijateljica nije otkrila što smjera. Možda joj je kazala da se željela pričestiti, ali da nije mogla ići u crkvu jer su svi znali da je Židovka. Međutim, kad je ostala sama, požurila je provesti u djelo ono što je zamislila. Stavila je na vatru zdjelu s uljem. Kad se ulje zagrijalo, bacila je hostiju unutra, radoznalo promatrajući. „Ako je u tom komadiću kruha doista prisutan Isus, mora se dogoditi neka reakcija. Krist bi morao vikati od boli”, govorila je žena. Ali bila je uvjerena da se neće ništa dogoditi.

Međutim, dogodilo se nevjerojatno čudo.

Krv je bujala, izlila se na pod, klizila po podu i izašla van. Židovka je počela vikati…

Hostija koja se pržila u ulju, počela je prolijevati krv. Pred ženinim očima, hostija se pretvorila u komad živog i krvavog mesa. Bilo je kao da je žena u ulje stavila odrezak, koji je, umjesto da se kuha, zadržavao izgled svježeg, tek odrezanog mesa koje je neprestano krvarilo. Preplašena, žena je pokušala zaustaviti krv koja je napunila zdjelu, ali uzalud. Krv je bujala, izlila se na pod, klizila po podu i izašla van. Židovka je počela vikati. Došli su susjedi. Nakon što se pročulo, ljudi su dolazili odasvud. Muškarci, žene, svećenici, vjernici.

Većina stanovnika toga mjesta svjedočila je čudu. Sâm biskup, čim je obaviješten, odmah se uputio provjeriti te, iznenađen onim što je vidio, uvjerio se da je Bog želio dati snažan znak svoje stvarne prisutnosti u euharistiji. Kleknuo je u znak velikog štovanja.

Crkvica je nazvana „crkva čuda” te postoji i danas, a relikvije čuda čuvaju se u crkvi sv. Andrije…

Za iskupljenje zbog svetogrđa koje je žena počinila i u zahvalu Bogu što je učinio čudo, biskup je sazvao pokorničku procesiju koja se održala sljedećih dana. Bio je to svečan obred na koji su došli svi stanovnici Tranija i mnogi iz okolnih mjesta. U znak pokore svi su hodali bosonogi, predvođeni pripadnicima civilne vlasti, uglednim ličnostima i biskupom koji je u komadu tkanine nosio hostiju koja se bila pretvorila u meso. Kad je procesija završila, relikvija je smještena u svetohranište u katedrali. Židovska zajednica je kasnije, u znak sjećanja na čudo, dala izgraditi crkvu na istom mjestu gdje se čudo dogodilo. Crkvica je nazvana „crkva čuda” te postoji i danas, a relikvije čuda čuvaju se u crkvi sv. Andrije, jednoj od najstarijih u Traniju.

Iz knjige „Krv Kristova – kratka povijest euharistijskih čudesa” autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh