Foto: Shutterstock

Rimini je glasovito primorsko mjesto na talijanskoj obali Jadrana u kojem se nalazi kapelica zvana „Tempietto” i podsjeća na jedno važno euharistijsko čudo. Uzdiže se na Trgu mučenika (Piazza Martiri), pokraj svetišta sv. Antuna Padovanskog, a vode ju svećenici Reda male braće svetog Franje Paulskog. Protagonist tog događaja bio je upravo sv. Antun. U cijelome svijetu ovaj svetac i crkveni naučitelj znan je kao „Padovanski”, premda je zapravo rođen u Lisabonu u Portugalu, a u Padovi je umro 1231. godine kada je imao samo 36 godina.

„Apostol XIII. Stoljeća“

Imao je kratak, ali bogat život. U to vrijeme putovalo se pješice te je Antun prešao tisuće kilometara kako bi propovijedao ljudima. Pamtimo ga kao apostola XIII. stoljeća. Na svom putu ostavio je trag u gotovo cijeloj Italiji, od Sicilije do Trentina i u većem dijelu Francuske. Ekshumacijom njegova tijela 1982. godine u prisutnosti nekoliko stručnjaka padovanskog sveučilišta, utvrđeno je da je imao velika i izdužena stopala te snažne noge baš kao netko tko puno pješači.

Nazivali su ga još „maljem heretika” jer se u svojim propovijedima žestoko suprotstavljao krivovjerjima toga vremena. Propovijedao je na otvorenom jer crkve nisu imale dovoljno prostora za mnoštvo ljudi koje ga je dolazilo slušati. Njegove propovijedi bile su jasne, razumljive i učene. Znao je da su djela najuvjerljivija, zato je često molio Boga da pokaže čudo kako bi preobrazio njegove slušatelje.

Čudesa sv. Antuna

Brojna su čuda koja se pripisuju sv. Antunu te su ga još nazivali „čudotvorcem” i „svecem čudesa”. U tempiettu u Riminiju čuva se jedno doista posebno i djelotvorno čudo koje je Bog učinio po zagovoru sv. Antuna kako bi uvjerio heretike u stvarno i istinsko postojanje Krista u euharistiji. Čudo se vjerojatno dogodilo više puta. Najstarije biografije o sv. Antunu govore da se isto čudo dogodilo u Toulouseu i Bourgesu u Francuskoj. Između 1222. i 1223. godine svetac je propovijedao u Riminiju. Jednom prigodom govorio je o temi euharistije, točnije o stvarnoj prisutnosti Krista u posvećenom kruhu i vinu.

Na kraju propovijedi približio mu se gospodin Bonisollo, koji je bio poznat u kraju kao sljedbenik heretika katara koji nisu vjerovali u prisutnost Krista u euharistiji. Započeo je raspravljati sa svecem izlažući svoje sumnje i uvjerenja. Sveti Antun je odgovarao brojnim biblijskim citatima. Taj heretik, koji nije bio sposoban opovrgnuti Antunovu dijalektiku, u jednom trenutku reče: „Ostavimo čavrljanja i prijeđimo na djela. Ako ti, Antune, uspiješ čudom dokazati da je kod pričesti vjernika, premda skriveno, prisutno stvarno Kristovo tijelo, ja ću odustati od svojih uvjerenja i prihvatiti nauk Katoličke Crkve.” Sv. Antun odgovori: „Vjerujem u svog Spasitelja Isusa Krista od kojeg ću za tvoje i preobraćenje drugih krivovjeraca njegovom milošću dobiti ono što si tražio.”

Obraćenje heretika

Tada heretik, obraćajući se svecu, ali i ostalim ljudima koji su u velikom broju svjedočili raspravi, reče: „Imam mazgu koju ću tri dana držati u staji bez jela. Tad ću je dovesti ovamo i pred svima joj dati krmno bilje. Istovremeno ćeš ti, Antune, donijeti onaj kruh za koji tvrdiš da je u njemu prisutno Kristovo Tijelo. Bude li se moja izgladnjela mazga poklonila Kristu, skrivenom u tom kruhu, tad ću i ja povjerovati.” Došao je dan izazova te se cijeli grad okupio na dogovorenom mjestu čekajući na susret krivovjerca i sv. Antuna. Heretik je došao u društvu brojnih istomišljenika, misleći kako će malom fratru nanijeti težak poraz.

Sveti Antun je slavio misu u obližnjoj kapeli. Na kraju mise, uze posvećenu hostiju i, praćen velikim mnoštvom ljudi, u procesiji ode do mjesta gdje se nalazio heretik s mazgom. Vidjevši Antuna kako dolazi, nevjernik stavi pred mazgu mirisno sijeno te ona navali jesti. Kad je došao do životinje, Antun nježno reče: „Po milosti i imenu Božjem kojeg ja, premda nedostojan, doista držim u ruci, kažem ti i naređujem, životinjo, da mu se približiš i iskažeš dostojno štovanje.”

Prije nego što je Antun dovršio, mazga je, napuštajući sijeno, kleknula i na koljenima dopuzala do sveca, saginjući glavu do poda u znak dubokog štovanja. Duboko dirnuti, svi okupljeni pratili su događaj u mûku. Kako je obećao, heretik je napustio svoje krivovjerje i postao gorljivim katolikom.

Ulomak iz knjige „Krv Kristova” autora Renza Allegrija . Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.