Foto: Pixabay
Dodirujemo Boga tijekom euharistije, a on nas dodiruje tijekom pričesti. U tom dodiru, jedenju njegova Tijela, dodirujemo se s onim koji je prvorođeni od mrtvih (Kol 1, 18).
Onaj koji je okrenuo znak Jone, kojeg je progutalo čudovište iz dubina, velika riba, taj put ulazi u blagovalište i moli za komad ribe koju će pojesti. Ta je riba simbol smrti, bezdana koji će progutati ljudski život u ponoru groba. Isus izlazi iz groba, ukazuje se apostolima – i „reče: ‘Imate li ovdje što za jelo?’ Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.“
Dodir smrti više nas neće uništiti
Smrt je ubijena i Isus to oslikava nevinom gestom, kao što je jedenje ribe koja nam u sjećanje priziva onu koja je nekoć progutala Jonu. Pričešćujući se, dodirujemo Isusa snagom života koja je sposobna pobijediti smrt. Jedući njegovo Tijelo, sudjelujemo u životu čiju puninu tek iščekujemo; sudjelujemo u njemu, premda nepotpuno, kao da tek dodirujemo uskrsnuće.
Sveti Pavao u svojim poslanicama u uskrslom Kristu vidi nekog u kom snaga Boga koji usrećuje i preobražava pronalazi „vratašca“ za ulaz u naš svijet, koji je stigmatiziran smrću. Dodirujući Isusa, u sebi započinjemo proces obogotvorujuće preobrazbe. Sudjelujući u Božjem životu, stječemo otpornost na učinak smrti; ona nas dotiče, ali nas ne uništava. Dovoljno je samo da nas pričest dodirne i dodir smrti više nas neće uništiti – neće se u nama ovjekovječiti, samo ćemo proći kroz nju poput njega!
Iz knjige „Valovi milosti“ autorâ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje
Priredio L. M.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
