Razmišljamo o evanđelju

FRA ZVJEZDAN LINIĆ

»Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!« Uz promišljanje fra Zvjezdana razmišljamo o nedjeljnom evanđelju: „Isuse, daj da i mi osjetimo na svojim ušima doticaj tvoje ruke da bismo mogli čuti snagu i ljepotu tvoje riječi. Daj da i mi osjetimo na svojim usnama blagost tvoga doticaja, da bismo mogli biti u službi te Riječi i svim ljudima razglasiti da je tvoja Riječ Radosna vijest novog, neuništivog života!

»Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!«

»Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!«

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.


Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!«

Riječ Gospodnja.

(Evanđelje po Marku 7,31-37)

Effatha! (Otvori se!)

Današnje je evanđelje u mnogočemu tipično. Kao da je na neki način sažetak cjelokupnog procesa ulaska u kršćansku zajednicu po sakramentima. Prepoznajmo te elemente.

Isusu donesu nekog gluhog mucavca. Otkrivamo ulogu drugih u otkrivanju Isusa i u približavanju k njemu. Nitko ne može do Isusa sam. Uvijek se dogodi da netko posvjedoči za Isusa, da se na taj način ljudi zainteresiraju za njega. Nadalje, tu su katehisti koji poučavaju, pa onda kumovi koji jamče za spremnost i iskrenost katekumena. I napokon, tu je djelitelj sakramenata koji dovršava taj niz svih onih ljudi koji nekoga privode k Isusu. U gluhonijemome smijemo prepoznati katekumena, kandidata za kršćanstvo. On nije došao k Isusu sam. Drugi su tu odigrali bitnu ulogu. Vjerujem da nam ovo evanđelje osvjetljuje službe kumova, katehista i svećenika.

Zamoliše Isusa da stavi na nj ruke. Izravna molba da Isus okruni sakramentalno djelo. Crkva je uvijek vjerovala da kada Petar krsti, zapravo krsti Krist. U sakramentima je Krist najaktivniji. Na vidljiv način, u vrijeme svoga zemaljskog života, Isus svoje djelovanje na poseban način obilježava riječju i polaganjem ruku ili doticajem ruke. Upravo to i sada traže od njega. A u podjeljivanju sakramenata svećenikova ruka i ruka kuma obavljaju važnu ulogu. Svećenik u više navrata rukom dotakne kandidata za krštenje, odnosno polaže ruke nad njega. Bit će to također u molitvama otklinjanja, pa onda u času dijeljenja sakramenta krizme. Svećenik polaže ruke i nad vodu krštenja. Kumovi stavljaju svoju ruku na kandidate za sakramente. U svemu se tome oponaša Isusa koji je to učinio ovome čovjeku iz današnjeg evanđelja.

Otvori se! Spominju se i drugi Isusovi zahvati. Posebno su naglašene geste doticaja ušiju i jezika. Prvim se kršćanima to učinilo tako znakovito za naš odnos prema Riječi Božjoj, da su sačuvali te geste kod podjeljivanja sakramenata. Sačuvana je i riječ Effata – Otvori se! Tako je nastao tzv. obred Effata, koji se i danas obavlja prilikom krštenja djece. Tom riječju: „Otvori se!” ne misli se samo na tjelesno otvaranje ušiju i ustiju da bi se tim organima čovjek mogao ispravno služiti. Misli se i na duhovno otvaranje ušiju da bismo mogli njima na osobit način slušati Božju Riječ, te na ozdravljenje organa za govor da bismo mogli tim darom navješćivati Božju Riječ i svjedočiti za Isusa. Nadalje, tom riječju „Otvori se!” misli se i na srce. Ovo je Isusova zapovijed svakom čovjeku. Isus želi da mu se širom otvore vrata srca kako bi mogao u dubinama našega bića osjetiti da više nema prepreka između njega i nas, da mu je sve širom otvoreno. Isus želi da odsada nastupi između njega i nas potpuno sjedinjenje, kako to već govori i Knjiga otkrivenja: „Evo, na vratima stojim i kucam, posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom” (3,20) Upravo ovaj spomen na zajedništvo kod stola, kod gozbe ljubavi, upozorava nas na posljednju i najvažniju etapu kršćanske inicijacije, na euharistiju. Tako otvoreni sposobni smo za najdublje zajedništvo s Isusom. Događa se sjedinjenje, postajemo stvarni njegovi učenici.

Zbunjen sam zbog svega što se događa, ali ti si tu i sve činiš dobro!

Gospodine Isuse, u danima rata i nemira, u vrijeme straha nesigurnosti, živo smo čeznuli za tvojom blizinom i za djelotvornošću tvoje otkupiteljske ljubavi. Moram ti priznati, Isuse, da su me mnogi često pitali za tebe. Neki su pomislili da si nas napustio, da ti nije stalo do nas, do našeg naroda, do naše domovine. Neki su pomislili da se uzalud toliko mole, da naše molitve ne dopiru do neba. Neki su zaključili da više ni nema smisla moliti. Gdje si, Isuse? Vidiš li sve što se sada događa oko nas i s nama? Je li ti stalo do našeg spasenja? Nije li već dosta nesreća i žalosti? Isuse!

Moram priznati zbunjenost pred svime što se događa i da čekam, zajedno s mnogima, znak s neba i zoru novoga dana i konačnog mira.

A ipak, ti si tu. Vjerujem da trpiš s nama, makar nam se čini da to sada nije dovoljno. Vjerujem da nas ljubiš, premda bismo to htjeli osjetiti na nama razumljiv način. Vjerujem da ti je stalo do nas, makar sve govori drugačije, Vjerujem, Gospodine Isuse, i želim ostati u tvojoj službi kao nositelj vjere, kao molitelj nade, kao službenik tvoje ljubavi. Želim govoriti u tvoje ime, nositi drugima nadu i radost, biti oruđe tvoga mira. Jer, ti si tu i nisi nas ostavio. Sjećam se, Isuse, Psalma 23 i molitve: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom!” Da, jer ti si s nama!

Prepoznajem te, Isuse, u današnjem evanđelju kao onoga koji sve čini dobro, koji svima čini dobro. Donijeli su ti bolesna čovjeka, bio je gluh i nijem. Ima toliko lijepih pojedinosti u ovoj zgodi. Vidim ljude oko ovog čovjeka. Naišao je na dobre ljude koji su mu pomogli da dođe do tebe. Prepoznajem u tim ljudima sebe i druge kada smo u službi ljubavi. Prepoznajem u njima sve koji su mi pomogli da dođem k tebi, sve koji mi vraćaju nadu i pouzdanje. Otkrivam da si tu, ali da i nas trebaš u toj službi ljubavi. Da bi mogao svima činiti dobro ti trebaš i naše ruke, naše srce, naš optimizam. Evo me, Isuse! Daj da i preko mene mnogi mogu osjetiti da nije sve izgubljeno, da je ljubav jača od mržnje. I neka svi osjete da nas ti nikada ne možeš ostaviti, jer si nam tako obećao!

Obnovi i u nama svoju čudesnu ljubav. Daj da i mi osjetimo na svojim ušima doticaj tvoje ruke da bismo mogli čuti snagu i ljepotu tvoje riječi. Daj da i mi osjetimo na svojim usnama blagost tvoga doticaja, da bismo mogli biti u službi te Riječi i svim ljudima razglasiti da je tvoja Riječ Radosna vijest novog, neuništivog života! Hvala ti, Isuse, za sve što nam i danas činiš i daješ!

Autor: fra Zvjezdan Linić (1941. – 2013.) Iz knjige „Neka mi bude po Riječi Tvojoj”. Izdavač: Teovizija.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh