Foto: Unsplash, Andrew Seaman

Jednom mi je Gospodin ukazao na neke moje pogrešne stavove. Neću reći da mi je progovorio, da ne biste pomislili da čujem glasove. Kada Sveti Duh komunicira sa mnom, rijetko je to riječima. Umjesto toga, iznenada postanem svjestan nečega, kao da dobijem nagovještaj nečega ili utisak. No on bude toliko snažan da mi je odmah jasno kako se ne radi o mome razmišljanju.
Takvu je osviještenost mnogo teže opisati negoli razumjeti kada se dogodi. U ovome je slučaju išlo ovako:
„Jerry, zašto ne brineš o cijeloj Crkvi?“
„Kako to misliš, Gospodine? Mislio sam da sasvim dobro obavljam posao.“
„Nabroji mi imena desetero djece u Crkvi – male djece, mlađe od šest godina.“
Nabrojao sam svoje troje djece i stao. Iznenada sam shvatio da ne brinem za malu djecu. Nisam znao ni kako se zovu. Smetala su mi. Bučala su kada sam ja želio biti glasan.

Kada bi djeca trčala po crkvi, zgrabili bi ih i rekli: „Stani! Ponašaj se pristojno.“ Kada bi netko odrastao trčao po crkvi, pretpostavili bismo da se radi o nečemu hitnom i sklonili bismo se s puta

Počeo sam primjećivati kako se odrasli odnose prema djeci u našoj Crkvi. Kada bi se neki par predstavljao, rekli bi: „Ja sam Joe, a ovo je moja žena Sue.“ Često bi dijete stajalo pored njih, neprimijećeno i zanemareno.
Primijetio sam koliko se drugačije odnosimo prema odraslima. Kada bi djeca trčala po crkvi, zgrabili bi ih i rekli: „Stani! Ponašaj se pristojno.“ Kada bi netko odrastao trčao po crkvi, pretpostavili bismo da se radi o nečemu hitnom i sklonili bismo se s puta. Nije li moguće da i dijete ima neku hitnost? Dvostruki standardi.

Djeci smo prenosili poruku: „Ti nisi važan”

Djeci smo prenosili poruku: „Ti nisi važan. Kršćanstvo je za odrasle.“ Bilo je to isto ponašanje koje je potaknulo Isusa da ukori svoje učenike. Rekao im je da puste malu djecu da mu dođu. Rekao je da naš odnos prema djeci odražava naš odnos s njime, što god mi mislili o svojoj duhovnoj briljantnosti (vidi Mt 18,1-6; 19,13-14).

Srce me zaboljelo kada sam uvidio svoj grijeh. Nisam volio djecu. Smetala su mi. Zato sam zamolio Boga da mi oprosti i da mi ljubav prema djeci. Počeo sam se spuštati na koljena i razgovarati s njima licem u lice ili ih podizati u naručje. Počeo sam ih pitati kako se zovu. Također sam propovijedao niz poruka o sablažnjavanju naše djece. Biblija kaže da je bolje baciti se u more s mlinskim kamenom oko vrata nego sablazniti jednoga od ovih malenih (vidi Lk 17,2). Nije li to nevjerojatno?

Za Book.hr priredila I. A.

Iz knjige „Ljubav, prihvaćanje i opraštanje“ autorâ Jerryja Cooka i Stanleyja C. Baldwina. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti ovdje – iskoristite popust u našoj web knjižari i knjigu nabavite po cijeni od 8.5 eura.