Foto: Francesco Alberti | Unsplash
Suočen s tom privlačnom i tajnovitom prisutnošću Božjom, čovjek otkriva svoju neznatnost. Pred gorućim grmom Mojsije skida svoju obuću i pokriva si lice u suočenju s božanskom svetošću. Pred slavom triput svetoga Boga Izaija uzvikuje: »Jao meni, propadoh, jer sam čovjek nečistih usana« (Iz 6, 5). Pred božanskim znakovima koje Isus čini, Petar uzvikuje: »Idi od mene, Gospodine, jer sam grešnik« (Lk 5, 8).
Ali budući da je svet, Bog može čovjeku, koji se pred njim otkriva kao grešnik, oprostiti: »Neću više gnjevu dati maha […], jer ja sam Bog, a ne čovjek, Svetac posred tebe« (Hoš 11, 9). Isto će reći apostol Ivan: »Umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje, jer Bog je veći od našega srca i znade sve« (1 Iv 3, 19-20).
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 208
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
