»Engleska je svjedok u našim danima osobitog čuda. Može se usporediti s čudesima prvotne Crkve. Da bi Bog potaknuo ljude da se boje smrti duše, dopustio je da se jedan čovjek povrati u život pošto je umro snom smrti te nam očituje što je vidio u drugom svijetu. Strahovite i nečuvene pojedinosti i izvanredne pokore o kojima nam pripovijeda izazvale su jaki dojam u Engleskoj. Donosimo samo glavne točke događaja.

On joj odmah uvjerljivo reče: ‘Ne boj se! Sam me je Bog vratio u život. Hoće preko mene pokazati ljudima uskrsla čovjeka od mrtvih’

Živio u Northu čovjek imenom Drithelm. Provodio je sa svojom obitelji veoma uzoran kršćanski život. Taj se čovjek razboli te je iz dana u dan sve više slabio. Smrt se bližila i umre čovjek na veliku žalost svoje žene i djece. Obitelj je svu noć proboravila u suzama uz njegove posmrtne ostatke. Sljedećeg dana prije pogreba opaze kako se vratio u život. Ustane i sjede u naslonjač.

Sve prisutne obuze silan strah, svi pobjegoše osim žene koja ustrašena ipak ostade kraj svoga uskrslog muža. On joj odmah uvjerljivo reče: „Ne boj se! Sam me je Bog vratio u život. Hoće preko mene pokazati ljudima uskrsla čovjeka od mrtvih. Treba da još dugo živim na zemlji, ali će moj novi život biti posve drukčiji od dosadašnjega života.“

Ustade tada potpuno zdrav, pođe ravno u mjesnu crkvu, zadrža se dugo u molitvi. Vrati se kući da se oprosti od svojih dragih. Izjavi im da će od sada živjeti samo pripravljajući se na smrt i ostalima savjetovati da to isto čine.

Porazdijeli svoje imanje na tri dijela. Jedan dio dade djeci, drugi dio svojoj ženi, treći dio siromasima te je ostao bez ičega a zatim pođe i pokuca na vrata samostana, i zamoli opata da ga primi kao pokornog redovnika koji će posluživati ostale u samostanu.

Opat mu dodijeli samotnu sobicu u kojoj ostane do kraja svog života. Provodio je dan u molitvi, najtežim poslovima i u izvanrednim pokorama. Najstrože je postio. Zimi se bacao u smrznutu vodu i tu bi ostao satima u molitvi dok ne bi izmolio čitav Davidov psaltir.

Drithelmovo umrtvljeno tijelo, njegove oborene oči, čak i obrisi njegova lica odavali su dušu ispunjenu strahom Božjega suda. Trajno je šutio, no kad je bio primoran kazati nešto za dobro drugih, od onoga što mu je Bog objavio nakon njegove smrti, ovako je opisivao svoje viđenje…

Ništa drugo nisam mogao vidjeti osim mnoštvo duša koje trpe bez ikakva počinka. Sam pogled na to ispunjavao me strahom

„Ostavljajući svoje tijelo, jedna me je dobra osoba uzela k sebi i bila mojim vodičem. Njegovo je lice sjalo. Ukazao mi se sav u svjetlosti. Dovede me do ogromne i duboke doline. Na jednoj je strani bio samo oganj, na drugoj samo led i snijeg; ovdje samo žerava i veliki oganj, a ondje samo strašna zima i jaki udari ledenog vjetra.

Tajanstvena je dolina bila ispunjena bezbrojnim dušama. Nošene strašnom olujom bacale su se s jedne strane na drugu. Kad ne bi više mogle podnijeti žestinu vatre, potražile bi olakšicu u snijegu i ledu. Ali bi tu opet našle nova mučila te bi se ponovno bacale usred vatre.

Promatrah s užasom te neprestane prizore strašnih mučila. Ništa drugo nisam mogao vidjeti osim mnoštvo duša koje trpe bez ikakva počinka. Sam pogled na to ispunjavao me strahom. U prvi trenutak pomislih da se nalazim u paklu. Ali se moj vodič okrenu prema meni i reče: „Ne, ovo nije, kako ti misliš, pakao osuđenika. Znaš li sada koje je ovo mjesto?“ upita me. „Ne znam“, odgovorih.

„Znaj“, nastavi vodič, „ova je dolina, gdje vidiš toliki oganj i toliku studen, mjesto gdje borave duše onih koji su zanemarivali ispovjediti svoje grijehe i stalno odgađali obraćenje sve do zadnjeg časa svoga života. Zahvaljujući osobitom milosrđu Božjem, imale su sreću da su se skrušeno i iskreno ispovjedile prije smrti i zamrznule svoje grijehe. To je razlog da nisu osuđene na vječnu propast. Te će duše na veliki dan Suda ući u kraljevstvo Božje. Mnoge će biti oslobođene i prije tog vremena zaslugama molitava, milostinje, postova što će ih živi prinositi za njih, a osobito žrtvom svete mise za ublaživanje njihovih patnja.“«

Ovaj je događaj naveliko uzbudio čitavu Englesku. Velik se broj grešnika, dirnuti Driethelmovim riječima i ohrabreni strogošću njegova života, iskreno obratio

Kada su ga pitali zašto tako okrutno postupa sa svojim tijelom, zašto se baca u smrznutu vodu, on odgovori da je vidio teža mučila i mnogo ledenije vode. Kad su se njegova braća čudom čudila da može izdržati takve strogosti, reče im: „Vidio sam još teže pokore“. Sve do dana kad se svidjelo Bogu da ga pozove k sebi, nije prestao mučiti svoje tijelo. Premda shrvan dubokom starošću, nije htio ublažiti svoje pokore.

Ovaj je događaj naveliko uzbudio čitavu Englesku. Velik se broj grešnika, dirnuti Driethelmovim riječima i ohrabreni strogošću njegova života, iskreno obratio.

Ovaj se događaj slaže s riječima Svetoga pisma: „Neka prođe od ledene vode u strašnu žegu“ (Job 29-19). Također, Časni Beda kaže da je taj događaj bio veoma poznat. Još više, taj je događaj obratio velik broj grešnika. Znak da je to Božje djelo, kojim običava ostvarivati divna djela kako bi bila na korist duša.

Ulomak iz knjige „Čistilište. Tumačeno životima i legendama svetaca” autora F. X. Schouppea, D. I.

Izdavač: „Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)