Osobni razvoj

IZGARANJE

Burnout – Padao sam otprilike tri mjeseca prije nego što sam udario dno Moj nagomilani umor odigrao je veliku ulogu, no izgaranje je dublje od toga. Uz fizičku komponentu, tu su i duhovne, odnosne i emocionalne komponente. To su bile stvari na koje nisam obraćao mnogo pozornosti sve dok se me nisu napale i dovele moj život do zastoja

Foto: Unsplash, Christian Erfurt

 

Pa što mi se točno dogodilo toga ljeta 2006.? I dalje si postavljam to pitanje. Tko zapravo zna što nagriza dušu do te mjere da se počinje raspadati?

Burnout je kompliciran

Da budem iskren, s ove strane neba, nisam siguran da ću ikada biti 100 posto siguran oko toga što se dogodilo. Burnout je kompliciran. Ali znam ovo: brinući se za druge, nisam se dovoljno brinuo za svoje srce i dušu niti sam dopustio drugima koji su se htjeli brinuti za mene da to čine. Padao sam otprilike tri mjeseca prije nego što sam udario dno. Naporno sam trčao više od desetljeća. Dobro, možda tri desetljeća. Ambicija vam to obično čini. Bio sam tinejdžer koji je radio tri posla ne zato što sam morao, već zato što sam to želio. Bio sam najbolji student koji je stekao tri sveučilišne diplome radeći više poslova, vjenčao se i zasnovao obitelj. Bio sam mladi pastor koji nije razumio riječ ne, sve vrijeme misleći da su spavanje i vježbanje za one ljude koji imaju vremena za te stvari.

Uz fizičku komponentu, tu su i duhovne, odnosne i emocionalne komponente

Moj nagomilani umor odigrao je veliku ulogu, no izgaranje je dublje od toga. Uz fizičku komponentu, tu su i duhovne, odnosne i emocionalne komponente. To su bile stvari na koje nisam obraćao mnogo pozornosti sve dok se me nisu napale i dovele moj život do zastoja.

Molio sam, ali činilo se kao da su se moje molitve odbijale od stropa

Duhovno sam se zatekao na bizarnome teritoriju. Nikada nisam izgubio vjeru. Nikada nisam prestao čitati Sveto pismo. I dalje sam molio. Samo što u toj obamrlosti koja je pratila moje izgaranje, nisam više mogao osjetiti svoju vjeru. Molio sam, ali činilo se kao da su se moje molitve odbijale od stropa. Čitao sam Sveto pismo, ali više nisam osjećao da Sveto pismo čita mene.

kao da svi žele samo dio vas – samo nekoliko minuta vašega vremena, samo mali savjet, samo trenutak da nešto pogledate

U pogledu odnosa s ljudima, bilo je čudno. Osjećao sam se kao da sam proveo najmanje desetljeće s ljudima koji su s mene oduzimali male kriške. Eto kakvo katkad može biti liderstvo (i život) ako niste oprezni. Znate taj osjećaj: kao da svi žele samo dio vas – samo nekoliko minuta vašega vremena, samo mali savjet, samo trenutak da nešto pogledate. I daješ i daješ bez nadopunjavanja, i na kraju više ništa ne ostane.

Počeo sam shvaćati kako sam u nekome trenutku svoga djetinjstva zaključio da se ljubav zaslužuje nastupom

Emocionalna komponenta mog izgaranja bila je možda najdublja. Prolazio sam kroz savjetovanja i, dok su ona na duge staze bila od velike pomoći, dok sam ih prolazio, bila su vrlo bolna.
Tijekom godina shvatio sam da je veliki dio mog unutarnjeg života bio iskrivljen. Srećom, nije došlo do nikakvih naslovnica – nije bilo afera, ukradena novca, ničega što bi privuklo nečiju pozornost. No bilo je obilja nesigurnosti, ljubomore i straha te duboka nerazumijevanja identiteta i ispunjenja. Počeo sam shvaćati kako sam u nekome trenutku svoga djetinjstva zaključio da se ljubav zaslužuje nastupom. Što sam bio bolji, to bih bio voljeniji.
Naravno, ljubav uopće ne funkcionira tako. Ali kao mlad, ambiciozan lider, nisam to znao. Ova iskrivljena perspektiva dovela me u nezdrave cikluse ovisnosti o izvedbi – lošu bolest za javnoga govornika.

Iz knjige „Ni nakraj pameti“ Careyja Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh