Duhovnost

POVRATAK NA PRAVI PUT

Bog nas poziva da već sada živimo u Njegovu kraljevstvu – za to trebamo poći na jedinstveno putovanje

Bog nas poziva da već sada živimo u Njegovu kraljevstvu – za to trebamo poći na jedinstveno putovanje

Foto: Shutterstock

 

Svaki je čovjek stvoren za zajedništvo i ostvaruje se u odnosima. U trenutku kad nas je Trojstveni Bog stvarao, u nas je utisnuo svoju sliku zajedništva i potrebe za odnosom. Zato tako duboko čeznemo za zajedništvom, čeznemo biti trajno vrlo bliski drugom ljudskom biću, a istovremeno se i bojimo.

To naše bolesno i ranjeno srce sprječava nas jednostavno živjeti sebe. Postajemo natjecatelji, skrivatelji svojih ograničenja ili se pretvaramo u žrtve. Odsječeni smo od svog pravog izvora, odnosa s Trojedinom ljubavi u nama pa ne djelujemo iz ljubavi prema svijetu, nego iz potrebe da se zaštitimo i dokažemo. …

Povratak na ‘put srca’

Ono jedino što nas može izliječiti, izliječiti sliku o nama u nama, a onda i sliku svijeta oko nas, povratak je Izvoru. Vratiti se na put srca. „’Put srca’ znači stavljati ljude na prvo mjesto i označava način na koji se ulazi u odnose s drugima s ‘plemenitošću i ljubaznošću’”, kaže J. Vanier, osnivač zajednice Arka i suosnivač pokreta Vjera i svjetlo u koje su uključene osobe bez ili s intelektualnim i tjelesnim poteškoćama (J. V., Postati čovjekom, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2008., str. 94.-98.) Put srca označava i povratak na čuvstvenu dimenziju jer je ljudsko biće nešto više od moći ili sposobnosti da misli i djeluje.

U svakoj se odrasloj osobi skriva to malo dijete prepuno potrebe za nježnosti i ljubavi. Samo je srce mjesto gdje srećemo druge, patimo i radujemo se s njima. Tko nas može vratiti na put srca, na put kući? A kuća je dom, mjesto zajedništva! Upravo tu leži važna i paradoksalna uloga osoba s različitim poteškoćama u razvoju. Jean kaže:

Putovanje na koje bismo svi trebali poći

„Mene su ljudi s poteškoćama doveli natrag, k meni samom, kući, svemu što je u meni slomljeno. Iz toga se razvilo lakše prihvaćanje drugih takvima kakvi su, sa svime što je ranjeno u njima. Kroz zajednicu koja je tijelo sastavljeno od ljudi, pomogli su mi otkriti kako se ljudi mogu osjećati kao kod kuće jedni s drugima. Zar to nije putovanje na koje bismo svi trebali poći, samo smo negdje zalutali?” (Jean Vanier, Sveta povijest osobe, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb, 2007., str. 14.) …

Ulomak iz knjige „Put srca – Jean Vanier i poslanje osoba s poteškoćama u razvoju” autorice Paule Tomić. Za narudžbu knjige možete se javiti na e-adresu: [email protected].

Najčitanije

Na vrh