Foto: Unsplash, Alberico Bartoccini

Istina je da se rađamo s određenim karakterom.
Rađamo li se kao čista ploča po kojoj se ispisuje iskustvo ili nasljeđujemo neke karakteristike svojih roditelja? Oboje je točno: mjesto gdje sam rođen, povijest moje obitelji, sredina u kojoj sam živio u prvim godinama svojega djetinjstva, oblikovali su u različitim omjerima ono što zovemo karakter.
Mogu biti sramežljivog ili odlučnog, vedrog ili melankoličnog temperamenta, mogao sam razviti agresivne ili obrambene reakcije ili pak biti popustljiv i kompromisan.
Varijable su višestruke, u nama žive različiti senzibiliteti i njihove nijanse.

Ono sam što jesam i, to tvrdim, Bog zove upravo mene, takvog kakav jesam

Sada kada sam odrasla osoba, temperamentu dodajem svoja iskustva. Čak i ako sam svećenik.
Ono sam što jesam i, to tvrdim, Bog zove upravo mene, takvog kakav jesam.
I moj temperament, moj karakter postaju instrumenti naviještanja Kraljevstva.

Svi oni, takvi, su bili pozvani postati učenici

Šimun Petar zasigurno je bio nagao i tvrdoglav, no tu tvrdoglavost Isus je iskoristio kako bi učvrstio vjeru braće i čuvao je.
I Natanael-Bartolomej zasigurno je bio polemični brbljavac.
I Šimun, tako gorljiv da je bio spreman upotrijebiti i silu kako bi obranio Toru, u slučaju da je to bilo potrebno.
Ipak, svi su bili pozvani postati učenici.

Ne postoji idealan temperament u životu. Svaka pojedina stanica onoga što jesam potrebna je za moje postojanje i moj svećenički poziv.
Sve je milost.

Iz knjige „Pastiri“ autora Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.