Foto: Pixabay
Naša je kršćanska zadaća navješćivati istinitog Boga, a ne ugodnoga. Vidljivo je da je takva selektivna percepcija Boga, dakle kao nekoga tko voli, ali slijepom ljubavlju, zapravo parodija kršćanstva. U njoj postoji svojevrsna nevjera u moć ljubavi. Jer Božja nas ljubav grli takve kakvi jesmo, čak i u istini o mračnoj strani naše ljudske prirode.
Isus govori o sebi kao o Svjetlu koje je došlo na svijet. Ta svjetlost sve čini vidljivim u istini. Bez prešućivanja i nedorečenosti. Ona naziva stvari njihovim imenom
Isus govori o sebi kao o Svjetlu koje je došlo na svijet. Ta svjetlost sve čini vidljivim u istini. Bez prešućivanja i nedorečenosti. Ona naziva stvari njihovim imenom. Zlo je zlo, a dobro – dobro. Ipak, to nije nemilosrdno svjetlo, poput reflektora u ispitivačkoj prostoriji. To svjetlo grli i spašava. Svejedno, ljudi su, kako govori Isus, radije prihvatili tamu, jer u mraku se može sakriti prljavština koja pokriva lica. Ako se tko približava Isusu, nalazi se u svjetlu istine o sebi, a onda i o toj prljavštini. Nema druge opcije.
Kada naviještamo živog Boga, na prirodan način počinje proces obraćenja
Kada naviještamo živog Boga, na prirodan način počinje proces obraćenja. Duhovnost koja ne dovodi do istine o sebi i do obraćenja, falsifikat je kršćanstva. I to poprilično nedjelotvoran. Ne dovodi do spasenja, već najviše do neke trenutne zabave.
Iz knjige „Bog traži čovjeka” autorice časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
