Duhovna glazba

„Bog je svakog od nas stvorio za velika djela“ – ekskluzivni intervju s Tatjanom Matejaš – Tajči

„Bog je svakog od nas stvorio za velika djela“ - Ekskluzivni intervju s Tatjanom Matejaš – Tajči

Većina nas pamti Tajči kao mladu zvijezdu koja je usred uspješne karijere na glazbenoj sceni otišla iz Hrvatske. No, to je samo djelić njezine životne priče… Upitali smo ju o razlozima odlaska, o nastavku života i karijere u Americi, o njezinu odnosu s Bogom… Oduševila nas je svojom iskrenom ljubavlju za Gospodina i ljude, koja ju vodi u svemu što radi!

„…ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas…“ (Iv 13,34)

Zašto sam otišla

Book: Draga Tajči, kad si napustila Hrvatsku, sad već daleke 1991. godine, svi smo se pitali zašto, jer izgledala si sretno na pozornici; bila si vedra, uvijek nasmijana… Jesi li u SAD-u pronašla što si tražila?


Tajči: Otišla sam jer sam se željela vratiti onom prvotnom optimizmu, ljubavi i autentičnosti – sebi… Onoj sebi koju je Bog stvorio za ‘velika djela’, kao što je stvorio svakog od nas. Sva slava i popularnost nisu mi bili dovoljni da mi nadomjeste ono što sam gubila u rukama ekipe koja je donosila sve odluke za mene. U svemu tome sam se izgubila.

Kad je počeo rat, još sam se više izgubila, suočena s pitanjima: što čovjeka odvuče u mržnju, u bijes; zašto se polakomimo za moći i kontrolom?

Na moj 21. rođendan, Mario Perestegi i dominikanci s Borongaja pozvali su me da pjevam pjesmu Krist na žalu u maloj kapelici negdje u Zagorju. Tada sam prvi puta osjetila veliku ljubav, kojoj nisam trebala ništa dokazivati, koja me je prihvatila onakvu kakva jesam – bez šminke, bez narančaste haljinice, sa svim mojim suzama, samoćom, tugom, nesigurnostima.

U tom sam trenutku odlučila pratiti tu Ljubav i posvetiti svoj život da joj se što više približim – i o Njoj pjevam kroz svoju glazbu.

Tada sam prvi puta osjetila ogromnu ljubav, kojoj nisam trebala ništa dokazivati, koja me je prihvatila onakvu kakva jesam – bez šminke, bez narančaste haljinice, sa svim mojim suzama, samoćom, tugom…

U Americi sam pronašla prostor i anonimnost koja mi je omogućila da se smirim i započnem putovanje u dubinu svoje duše. Mislila sam da će taj proces trajati nekoliko mjeseci, možda godinu dana…

Početak novog života u Americi

 

Book: …no u Americi si, evo, već 24 godine; reci nam kako je izgledao tvoj život nakon što si došla u Ameriku? Što si napravila prvi dan po dolasku?

Tajči: Prvog jutra u New Yorku, posjetila sam franjevce – sestre i fratre u hrvatskoj crkvi. Zatim sam pošla na audiciju za Akademiju za mjuzikl i započela studij samo mjesec dana nakon svog dolaska. U Akademiji sam učila ples, glumu, pjevanje, a kod fratara kako živjeti.

Godinama sam se borila s nesigurnošću. Trudila sam se biti osoba za koju sam mislila da je bolja od one koja zaista jesam, iznutra

Book: Je li sve išlo onako kako si očekivala?

Tajči: Nisam znala što očekivati. S jedne strane, uvijek sam imala mnogo uspjeha: na Akademiji sam prošla s izvrsnim priznanjima; odmah nakon diplome, dobila sam nekoliko uloga u kazalištima, snimila sam album Age of Love (Godina ljubavi); nastupala s izvrsnim jazz glazbenicima; igrala glavnu ulogu u velikom mjuziklu The Miracle of Christmas (Čudo Božića); putovala s fra Svetozarom Kraljevićem; preselila se u Los Angeles; počela pisati svoje pjesme… Ali s druge strane – one privatne – trebalo mi je mnogo duže da pronađem ‘sebe’.

Godinama sam se borila s nesigurnošću. Trudila sam se biti osoba za koju sam mislila da je bolja od one koja zaista jesam, iznutra. Bojala sam se da ću ako se ‘pokažem’ onakva kakva jesam, izgubiti ljubav i potvrdu ljudi koji su mi bili važni u životu – od sestara i fratara, do utjecajnih osoba koje sam cijenila. Čak sam mislila da i pred Bogom moram biti uvijek ‘dobra djevojka’ – truditi se da Bogu udovoljim svojim ‘primjerenim’ vladanjem. To me je sve više zapravo odvlačilo i od sebe same, i od Boga.

Kad sam se udala, vjerovala sam da će me Matthew učiniti vrijednom i dostojnom ljubavi. Dugo sam vremena provela s osjećajem krivnje i nesigurnosti.

„Vjera je akcija“

 

Book: Koje mjesto u tvome životu ima vjera?

Tajči: Prije nekoliko godina dogodio mi se veliki pomak u duši. Pomak kroz koji sam napokon prihvatila svoju vrijednost, svoju ulogu u prenošenju Ljubavi i svjetlosti koja dolazi od Boga.

Prije sam uvijek mislila da negiranjem sebe postajemo dostojni Njegove ljubavi. Ali to nije moguće. Petar je na žalu ostavio barku, ne sebe. Da bismo ispunili svoj zadatak koji imamo u svom životu, moramo prihvatiti sebe – biti sto posto prisutni – a ne negirati se.

U emisiji predstavljam ljude koji su napravili promjenu iznutra kroz koju su onda prestali živjeti prema tuđim očekivanjima i definicijama ‘dobrog’ života i počeli živjeti život za koji su stvoreni

Ta mi je spoznaja promijenila cijelo iskustvo vjere. Vjera nije čarolija, nego akcija. Predanje Bogu je davanje sebe u cijelosti – znači s potpunom prisutnošću duha, srca, misli, sa svim manama i vrlinama, s radošću jer smo voljeni i pozvani baš takvi kakvi jesmo. Ne trebamo prvo proći kroz neki seminar, položiti ispite kako bismo bili vrijedni Božje milosti i ljubavi i tek onda imali snagu kojom možemo promijeniti svijet. Ne. U svakom trenutku, pa i u onom kad smo potpuno slomljeni, imamo tu moć. Jer Bog nam je utkao tu životnu snagu, ljubav i svjetlost u dušu kad nas je stvorio.

Kad sam se udala, vjerovala sam da će me Matthew učiniti vrijednom i dostojnom ljubavi…

Bogata glazbena karijera

 

Book: Nikada se nisi prestala baviti glazbom; kako je izgledao nastavak tvoje karijere u Americi?

Tajči: Da, sve ove godine bavila sam se glazbom – mjuziklima, kantautorskom glazbom, jazzom. Pisala sam dječju glazbu, dječje mjuzikle, napisala i postavila cjelovečernji mjuzikl My Perfectly Beautiful Life (Moj savršeno prekrasan život), izvela više od tisuću koncerata duhovne glazbe, na kojima mi je najdivnije bilo to što su sa mnom pjevali moji sinovi. Prije dvije godine izdala sam autorski album Awaken (Probuđen) s indie-pop pjesmama od kojih je šest na hrvatskom jeziku. Na tom se albumu nalaze pjesme Glavu podigni i Sve je moguće.

Petar je na žalu ostavio barku, ne sebe. Da bismo ispunili svoj zadatak koji imamo u ovom životu, moramo prinijeti sebe – biti sto posto prisutni – a ne negirati se

Vlastita TV-emisija: Buđenje u Americi

 

Book: U tijeku je druga sezona tvoje emisije koju si pokrenula sa suprugom, motivirajućeg naziva Waking up in America (Buđenje u Americi). Koja je poruka emisije; kako biraš goste? Je li bilo prepreka pri realizaciji emisije, i kako si ih nadišla? Kakve su reakcije gledatelja? Kojih se razgovora posebno rado prisjećaš?

Tajči: U emisiji predstavljam ljude koji su u svojim životima napravili taj pomak u duši – tu promjenu iznutra kroz koju su onda prestali živjeti prema tuđim očekivanjima i definicijama ‘dobrog’ života i počeli živjeti život za koji su stvoreni. U svakoj epizodi, s temom povežemo i pjesmu jer glazba ima veliku snagu da potakne tu promjenu u nama.

Prepreka ima samo onda kad si ih sami postavimo. S emisijama ima mnogo posla, za sad je sve u našoj produkciji, znači nemamo dovoljno osiguranih sredstava za vanjsku produkciju, ali kad čovjek nešto želi i vidi u tome vrijednost koja može drugima pomoći, onda je zaista sve moguće.

Matthew i ja smo imali dosta veliku krizu, ali oboje smo bili spremni na jedno veliko pospremanje koje nam je pomoglo da sad imamo vrlo čvrst i lijep brak

Reakcije su izvrsne, svakodnevno dobivamo e-mailove i poruke na Facebooku od gledatelja kojima emisija pomaže da se suoče sa svojim strahovima, nesigurnostima i promijene svoj život.

Izdvojila bih intervju s Marijetom Matijaš, mladom poduzetnicom iz Pule koja zrači divnom pozitivnom energijom i čvrstom vjerom; zatim božićnu epizodu u kojoj moji klinci pjevaju Tihu noć; epizodu u kojoj Matthew i ja pjevamo Those Were the Days (To su bili dani); epizodu sa Sashom Strunjašem, Sarajlijom s izuzetnom životnom pričom; i na kraju moram izdvojiti epizodu s Glennon Doyle Melton – prekrasnom, iskrenom i posve autentičnom osobom koja se ne boji reći sve što misli, uvijek s mnogo ljubavi, ali bez plastike i formalnosti.

Buđenje u Americi

put do istine knjiga
»S 19 godina bila sam superzvijezda i bila sam izgubljena u sebi. Sve sam to ostavila, preselila se na drugi kontinent i započela sve iznova. A onda sam kasnije ponovno shvatila da sam izgubljena. Ovaj put u američkom snu.

Ovo je priča o buđenju. O življenju života za koji si stvoren. O ulaženju u nutrinu i otkrivanju radosne i svrhovite osobe, kakvom smo zamišljeni i ti i ja…«
Iz Tajčine najave emisije Waking Up In America

Tajči Hrvatska pjevačica koja je otišla živjeti u Ameriku 1991 2017

Da ne budu gladni

Tajči u kampanji humanitarne udruge Portal dobrote, kojoj su se pridružila brojna poznata lica

Nadahnuta pjesmom Uzorita, koju je nedavno snimila i plemenitošću četiri djevojke – sestara Sanje, Tanje i Josipe Bijonde te njihove bliske prijateljice Petre Mikić – koje su se udružile u borbi protiv neprihvatljivog gladovanja unutar šire hrvatske zajednice, Tajči je organizirala IndieGoGo kampanju kako bi ljudi iz Amerike, Kanade i Australije mogli donirati preko PayPala za gladnu djecu u Hrvatskoj (https://www.indiegogo.com/projects/no-child-left-hungry-no-person-left-powerless):

„Željela sam pomoći još nečim osim glazbom. Svidjelo mi se kako su djevojke iz Portala dobrote organizirale akciju Kruh za poslije i kako su uzele stvari u svoje ruke i počele raditi velike stvari – velike promjene. To sam željela podržati pa sam organizirala IndieGoGo kampanju.“

Tajči poziva sve koji su u Hrvatskoj da posjete stranicu Portal-dobrote.com.hr i svakako se priključe akciji, ako ne novčano, onda na društvenim mrežama #danebudugladni i #wakingupforgood.

Bojala sam se da ću ako se ‘pokažem’ onakva kakva jesam, izgubiti ljubav i potvrdu ljudi koji su mi bili važni u životu – od sestara i fratara, do utjecajnih osoba koje sam cijenila

Aktivna humanitarka: Da ne budu gladni

 

Book: Pokrećeš, i sudjeluješ u humanitarnim akcijama. Koja je akcija u tijeku, i kako se zainteresirani mogu uključiti?

Tajči: Pridružila sam se Portalu dobrote u njihovoj akciji Da ni jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno. Moja inspiracija bila je pjesma Lare Hajderpašić i Gorana Topolovca Uzorita koju sam snimila prije nekoliko mjeseci. Preko nje sam željela pomoći još nečim osim glazbom; svidjelo mi se kako su djevojke iz Portala dobrote organizirale akciju Kruh za poslije i kako su uzele stvari u svoje ruke i počele raditi velike stvari – velike promjene. To sam željela podržati pa sam organizirala IndieGoGo kampanju…

Ne trebamo prvo proći kroz neki seminar, položiti ispite i onda biti vrijedni Božje milosti i ljubavi i tek onda imati snagu kojom možemo promijeniti svijet…

Lijep, pozitivan citat, nekoliko riječi ohrabrenja, inspiracije znače mnogo – pogotovo u svijetu koji je zagađen negativnošću i skandalima. Ne treba nam biti tako – svatko od nas ima priliku to promijeniti. Kampanja je započela 3. veljače o. g (staviti godinu!)., a trajat će 40 dana.

Kad govorimo o promjenama, i snazi koju ima svaki pojedinac, spomenut ću kako me često pitaju što mislim o hrvatskoj glazbenoj sceni. Tada kažem da je svaki pogled na YouTubeu nečija podrška i nečiji glas. Po tim se videima vidi što je ljudima važno i što podržavaju.

Ta mi je spoznaja promijenila cijelo iskustvo vjere. Vjera nije čarolija, nego akcija

Brak i obitelj: „Oboje smo bili spremni na jedno veliko preispitivanje… sad imamo vrlo čvrst i lijep brak“

 

Book: Kakav imaš odnos sa svojim suprugom? Na čemu temeljiš svoj brak; možeš li reći da je uspješan, i zašto?

Tajči: Naš se brak temelji na ljubavi. Ljubavi koja nije samo osjećaj, nego je odluka, neprekidan rad na sebi, uloženi trud u razumijevanje, intimnost i povjerenje.

Matthew i ja smo prošli kroz dosta veliku krizu, ali oboje smo bili spremni na jedno veliko preispitivnje koje nam je pomoglo da sad imamo vrlo čvrst i lijep brak.

Kad sam rodila Dantea (prvog sina) prijateljica mi je poslala uokvireni citat Kahlila Gibrana…

Book: Roditelji ste trojice predivnih dječaka (Dantea, Evana and Blaisa)… Na kakve izazove nailaziš kao majka; kako ih odgajaš?

Tajči: Kad sam rodila Dantea (prvog sina) prijateljica mi je poslala uokvireni citat Halila Džubrana: „Vaša djeca nisu vaša djeca./Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas./I premda su s vama, ne pripadaju vama./Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,/Jer, oni imaju vlastite misli…“ To mi je nekako vodilja u mom odnosu s njima i u odgoju. Predivni su, talentirani, dobri, ali najvažnije mi je da ih odgojim da znaju svoju vrijednost bez obzira na ocjene ili uspjehe. Biti svoj je najveći uspjeh.

Djeca sigurno nisu prepreka uspjehu. Sa svoja sam tri sina proputovala cijelu Ameriku…

Book: Mnogi se mladi danas dvoume u vezi braka. Što bi im savjetovala? Čini nam se da danas mladi sve više smatraju da su brak i djeca prepreka uspjehu te se sve češće odlučuju na samački život…

Tajči: Sve prepreke si sami stvorimo. Upoznati sebe je vrlo važan element kad se radi o ulasku u bračnu zajednicu. Ali ne trebamo se bojati ljubavi.

Djeca sigurno nisu prepreka uspjehu. Sa svoja sam tri sina proputovala cijelu Ameriku; normalno je da nešto trebamo žrtvovati, ali sve je moguće kad u nešto vjerujemo i kad radimo nešto ne iz osobne koristi, nego na dobrobit sviju oko nas.

Za kraj: „Najvažnije je živjeti život za koji smo stvoreni“

 

Book: I za kraj, pitat ćemo te: jesi li zadovoljna svojim životom? I, što je, po tvome mišljenju, u životu najvažnije, najvrjednije?

Tajči: Najvažnije je živjeti život za koji smo stvoreni. Prihvatiti da smo vrijedni ljubavi baš onakvi kakvi jesmo. Biti u stanju smiriti se i u potpunoj tišini prihvatiti  boli,  strahove,  radosti i ljubavi – kao dio života koji je prekrasan, pun iznenađenja, malih i velikih čuda.

I više sam nego zadovoljna – zahvalna sam iz dubine duše i sveg svog bića.

Book: Draga Tajči, hvala ti od srca što si odvojila vrijeme za ovaj razgovor. Obradovala si nas i, vjerujemo, naše čitatelje. Želimo tebi i obitelji svaki blagoslov u daljnjem životu i radu!

Razgovarale Martina Zidarić i Magdalena Halužan

  • 1
  •  
  •  
  •  
Na vrh