Foto: Pixabay

„Bajke su i više nego stvarne – ne samo zato što nas uče da zmajevi postoje nego zato što nas uče da se zmajeve može pobijediti.“ G. K. Chesterton

Teško se oteti dojmu da po trgovinama, a posebno adventskim štandovima, dominiraju različite skulpture Orašara koje nam trgovci nude kao simbol Božića.
„Orašar i kralja miševa“ je bajka nastala u 19. stoljeću. Poveznicu između Božića i metalnog vojnika nalazimo u darivanju. E. T. A. Hoffmann (pisac) bajku smješta u Badnju večer. I to je to. Bajka koja ima svoju poruku i svoju moralnu vrijednost. S Božićem nema nikakve dublje povezanosti.

Ono što smatram vrlo simptomatičnim i problematičnim, pa i neprihvatljivim jest shvaćanje tog metalnog vojnika kao simbola Božića

Orašar postaje sve više popularan nakon što je Petar Iljič Čajkovski napisao balet Orašar, a koji se prigodno prikazuje upravo u vrijeme Adventa.
I kao što gore Chesterton tvrdi, bajke imaju svoj smisao. Svoju moralnu poruku. Chestertonov citat ima smisla u našim vremenima, vremenima kada bajke dokidamo ili reinterpretiramo na suvremen način i u skladu sa suvremenim gibanjima. Tako se ne bi trebali začuditi ako nam uskoro ne ponude Orašara koji je gay ili nekog neutralnog spola ili neke druge boje kože.
Ono što smatram vrlo simptomatičnim i problematičnim, pa i neprihvatljivim jest shvaćanje tog metalnog vojnika kao simbola Božića.
Simboli oduvijek upućuju na stvarnost koja je izvan ove stvarnosti, na nešto više od nas samih, nešto što je nepropadljivo, nešto što je zajedničko svim ljudima, nešto čemu svi ljudi streme. Oni, simboli, ukazuju na nematerijalnu stvarnost – na duhovnu stvarnost.

Zasigurno da je Orašar simbol. Ali on nije nikakav kršćanski simbol, a još manje simbolizira Božić

Zasigurno da je Orašar simbol. Ali on nije nikakav kršćanski simbol, a još manje simbolizira Božić.
Kršćanski simboli uvijek nastoje izreći istine vjere, upućivati na poruke spasenja, na otajstvo Boga. Oni su nepresušan izvor teoloških tumačenja i inspiracija za umjetnike i pisce.

Jaslice, sa svim svojim likovima, daleko su važniji i snažniji simbol kršćanstva od ukrašenog bora ili jelke

I dok u Orašaru možemo pronaći univerzalnu moralnu poruku o ljubavi, žrtvi, u najsnažnijem božićnom simbolu – Djetetu u jaslicama – mi kršćani promišljamo jedno od najvećih otajstava kršćanske vjere: utjelovljenje Boga u liku čovjeka i njegovo rođenje u bijednim okolnostima i u siromašnoj obitelji.
Jaslice, sa svim svojim likovima, daleko su važniji i snažniji simbol kršćanstva od ukrašenog bora ili jelke.
Postaviti namjesto Božića lutku metalnog vojnika spada u prostor bogohuljenja, usudio bih se reći.

U vremenu desakralizacije, u vremenu profanizacije, u vremenu dekristijanizacije Zapadne civilizacije Orašar postaje simbol Božića

Istine radi potrebno je primijetiti da je kršćanstvo kroz svoju povijest nerijetko preuzimalo druge simbole. U tom preuzimanju ono im je davalo novo značenje, potpunije, odnosno kršćansko. Primjer je sam bor ili adventski vijenac.
Kod Orašara imamo obrnuti proces.

U vremenu desakralizacije, u vremenu profanizacije, u vremenu dekristijanizacije Zapadne civilizacije Orašar postaje simbol Božića.

Orašar je savršen primjer sekularizacije. On je, što je ujedno i paradoksalno, dokaz da čovjek kao društveno biće ne može bez vjere u nešto, bez simbola koji upućuju na onostrano

Metalni vojnik je daleko više politički korektan, neutralan naspram Djeteta u jaslicama. On upućuje na neke, svim ljudima zajedničke, moralne vrednote. Simbolizira nešto što je vrlo uopćeno, neosobno. Uz Orašara se mogu vezati oni koji nisu kršćani, oni koji nisu vjernici, oni koji su humanisti.
Orašar je savršen primjer sekularizacije. On je, što je ujedno i paradoksalno, dokaz da čovjek kao društveno biće ne može bez vjere u nešto, bez simbola koji upućuju na onostrano.
U tom kontekstu, orašarskom kontekstu, treba promatrati i potrebu da se umjesto Božića koristimo neutralnim pojmovima „blagdani“ ili „praznici“; ili da si čestitamo „sretne blagdane“.
Nažalost, mnogi kršćani će radije kupiti Orašara i staviti ga na neko vidljivo i važno mjesto u kući (kućni oltar) umjesto Djeteta u jaslicama. Orašar će ih podsjećati da se slavi neki blagdan, neka svetkovina. Mnogi se više i ne sjećaju što je to Božić. Orašara je savršeno lako povezati uz Xmas. Orašar ne simbolizira radost novog života, ne simbolizira radost rođenja. Ne. U Zapadnoj civilizaciji u kojoj dominira kultura smrti daleko je prihvatljivije slaviti metalnog vojnika nego dijete koje se rodilo i koje poziva na novi život.
Dijete u jaslicama nije nešto neutralno, nije nešto bajkovito, nije nešto slatko. Simbolizam jaslica je iznimno snažan i duhovno zahtijevan. On se ne zadržava na plitkosti, na uopćenosti, na političkoj korektnosti.

U materijalističkom svijetu, u duhu vremena koje je prožeto emocijom i površnošću, izgleda da je užasno stati pred jaslice i pokušati promatrati povijest spasenja, povijest Božjeg prilaženja čovjeku

Utjelovljeni Bog je jedan od najvećih skandala kršćanstva.
U materijalističkom svijetu, u duhu vremena koje je prožeto emocijom i površnošću, izgleda da je užasno stati pred jaslice i pokušati promatrati povijest spasenja, povijest Božjeg prilaženja čovjeku. Valjda zato jer se Dijete u jaslicama kosi sa svim vrednotama koje nam se nameću u ime ljubavi, humanizma, dobrote, inkluzije, političke korektnosti, religijske monolitnosti.
Bog Isusa Krist, Bog koji je postao ljudskom osobom jest Bog koji itekako zahtijevan. To je Bog koji je protiv duha svijeta. To je Bog koji iznad svega i prije svega osobni Bog.
Bog Isusa Krista je Bog vječnosti.
On je radikalan.
On je izazovan.
On je jasan.
On je postao čovjekom.
On jest Vječnost.
A vječnost je u pitanju. Samo vječnost.

Goran Knezevic, Facebook; Book.hr