Foto: Shutterstock

Život može postati težak, užasno težak. Katkad te može pogoditi u dno duše. U takvim bolnim trenucima svaki čovjek traži utjehu. Bez utjehe čovjek ne može živjeti. Ali utjeha nije alkohol, ni tableta za smirenje, ni injekcija koja će te načas opiti, a onda strovaliti u još crnju noć.

Utjeha je kao neočekivana oaza u velikoj pustinji, koja ti daje da ponovno vjeruješ u život

Utjeha je kao melem na bolnu ranu. Utjeha je kao neočekivana oaza u velikoj pustinji. Oaza ti daje da ponovno vjeruješ u život. Utjeha je poput umirujuće ruke na tvojoj glavi.

Utjeha je kao blago lice nekoga u tvojoj blizini tko shvaća tvoje suze, tko sluša tvoje izmučeno srce, tko ostaje uza te u tvom strahu i očaju i daje ti da ugledaš poneku zvijezdu.

Najljepša je utjeha kad je netko jednostavno tu. Prisutan. Sluša. I nastavi kao da ništa nije bilo

Utjeha je Duh Božji. On ulazi u tebe kad su tvoja vrata otvorena i stavlja ti kao dar na stol „mir“, „radost“ i „ljubav“ – darove s kojima možeš živjeti.

Phil Bosmans

Meni osobno, najljepša je utjeha kad se osoba ne trudi previše s dubokoumnim savjetima, izrekama, svim mogućnostima i velikim riječima. Najljepša je utjeha kad je netko jednostavno tu. Prisutan. Sluša. I nastavi kao da ništa nije bilo. Bez osuđujućeg pogleda koji govori da si luzer ili ti potvrđuje da si doživio osobni gubitak. Iako pogled kaže sve, slatke riječi nisu dobro rješenje. Osjeti se kad čovjek misli jedno, a kaže drugo. Zato najviše volim kad se šuti i osjeća da te netko tješi svojom prisutnošću. Problem je jedino – gdje naći takvu osobu. Mislim da ju svatko ima, samo ju treba prepoznati…

Izvor: blog.dnevnik.hr/surviver; Book.hr