Agava je biljka iz porodice ljiljana, iako se je prije smatralo da pripada kaktusima. Ima je oko 200 vrsta, a većinom potječu iz Meksika. Da bi ta veličanstvena biljka procvala, potrebno je nekoliko desetljeća, a upravo u tim trenutcima, kad je najljepša i najraskošnija, agava umire. Pred kraj života stabljike agave narastu i sedam metara, kao da na taj način pokušavaju prkositi onomu što im slijedi. No prije nego što ugine, agava pusti hrpu sjemenaka, iz kojih će opet niknuti život. To je dugovječna, pustinjska biljka, koja dobro podnosi sušu i promjene temperature. Ima dugačke, mesnate listove, s bodljama po obodu, u kojima čuva zalihe vode. Ovisno od klimatskih uvjeta, cvjeta jednom u 10, 40 ili stotinu godina. Tijekom cvjetanja visoka stabljika naraste iz središta biljke i nosi velik broj malih cvjetova. Plod joj izgleda kao dugačak tobolac (čahura). Sjemenke su brojne, pljosnate i crne. Cvate ljeti. Nakon donošenja ploda prvobitna biljka uvene, ali mladice često niču iz osnove stabla i tako nastaje nova biljka. Jedan od najpoznatijih proizvoda koji se povezuje s agavom jest tekila, meksičko nacionalno piće, koje se proizvodi iz cvjetova i soka agave i sadrži velik postotak alkohola. Poznata je i kao ukrasna biljka, ali najviše se koristi kao lijek. Svježi sok agave pomiješan s medom liječi kašalj (hripavac), a istučen list agave tradicionalno se koristi za liječenje opekotina i rana, jer smanjuje bol. Prašak agave rastopljen u vodi i pomiješan s medom danas je najviše korišten za liječenje bolesti želudca i jetara, žutice, reume te za reguliranje menstruacije. Agavin sirup ili nektar pribavlja se iz stabljike, a koristi se kao prirodni zaslađivač. Usto snaži imunitet te štiti od bakterija. Srčika lista je jestiva i priprema se pečenjem, a mljevene sjemenke koriste se kao dodatak krušnomu brašnu. Agava je pravo čudo i dar Božji sirotinji u srednjoameričkoj pustoši. Je li ona, u svoj svojoj začudnosti i neobičnosti, mogla nastati tek pukom slučajnošću?

Mudr 13,1