Neizostavno u (dobroj) molitvi Kad počnete moliti, istražite svoje srce tako da, kad svoju molitvu pošaljete Bogu, ona bude čista, brižno očišćena od svih nečistoća i smetnji. (Otac Makarije Egipatski)

Foto: Shutterstock

Bog želi da učinimo sve što je u našoj moći da mu omogućimo otklanjanje svega nepotrebnog u našem životu, jer ćemo samo tako postići potpuno izmirenje s Njim. Tek tada će nas On moći posjedovati onoliko koliko bude želio. Upravo zato je jedan od stupnjeva molitve – pokajanje.

Pomirenje, pokajanje – neizostavno u molitvi

Pokajanje nas podsjeća da bismo se trebali na tren zaustaviti i ispitati kako smo živjeli u razdoblju od prošle molitve. To je vrijeme kad tražimo od Boga da nam ukaže na sve loše što smo učinili i što nas je udaljilo od Njega i spriječilo Ga da se nastani u nama u skladu s Isusovim obećanjem noć uoči Njegove smrti. Nakon pokajanja naša će molitva dolaziti iz čista i raskajana srca.

Ne mislim da treba ohrabrivati ljude da postanu morbidno introspektivni i da se stalno osvrću na svoje grijehe, no dobro je voditi računa o tome kako se obraćamo drugim ljudima i koliko nastojimo biti kršćani u svom svakodnevnom životu. Ova praksa preispitivanja savjesti ima svoje korijene u davnim vremenima, još od vremena pustinjskih otaca. Brzo se širila i preuzeli su je svi koji su bili zahvaćeni njihovom duhovnošću.

Nakon preispitivanja savjesti dolazi ‘čin pokajanja’ za sve što smo kroz to vrijeme pogriješili. U tu se svrhu može koristiti formalni čin pokajanja, no mislim da je djelotvornije iskreno izražavanje žaljenja vlastitim riječima. Zatim slijedi ono što tradicionalno nazivamo ‘čvrstom odlukom da ćemo se popraviti’. Bez namjere da ćemo ubuduće biti bolji, gotovo je sigurno da je nešto ozbiljno loše s našim kajanjem izraženim prije nekoliko trenutaka.

Na osnovi pregleda života koji smo upravo napravili, postat ćemo ubuduće malo oprezniji kad naiđemo na moralne prepreke na svom putu. Zato je potrebno vrijeme u kojem ćemo se suprotstaviti svojim slabostima. Ako u nama postoji žica lijenosti, ili smo naglog temperamenta, ili smo skloni praviti zajedljive primjedbe na račun drugih ljudi, to je vrijeme da učinimo nužan korak kako bismo narednih dana izbjegli ponavljanje istih pogrešaka. To je vrijeme kad tražimo Božju pomoć da nam u tome pomogne, jer sami, bez nje, nećemo biti za to sposobni.

Premda ljudi upravo strastveno traže rješenja za postojeće stanje, jako se naljute kad im se kaže da obnova društva mora početi u njima, a ne izvan njih.  (F. F. Schumacher; „Malo je lijepo“)

Iz knjige Davida Torkingtona „Kako moliti“. Izdavač: Teovizija. Book.hr