Foto: Shutterstock
Kad kleknemo pred križem, nećemo čuti laganu, nježnu riječ – ne isprva. Iako su križ jedina vrata u život, čut ćemo o smrti – smrti svakom grijehu.
Kod križa se suočavamo s krizom svoga života i to je ono što danas nedostaje u mnogim crkvama. Propovijedanje o križu iznosi na vidjelo grijeh, samovolju. Ono nam govori ljubaznim, ali odlučnim riječima o posljedicama koje će nas snaći ako ustrajemo u svom grijehu: „Odreci se sebe. Prihvati smrt križa. Slijedi me!”
Pokajanje znači više nego samo reći: „Gospodine, u krivu sam”. Ono znači i: „Gospodine, ti si u pravu!” To je trenutak kada priznajemo: „Ne mogu ustrajati u svom grijehu i imati Duha Svetog u sebi. Gospodine, u pravu si – grijeh mi donosi smrt i shvaćam da ako u njemu ustrajem, on će uništiti moju obitelj i mene.”
Slavna istina evanđelja glasi: ako umremo s Isusom, onda ulazimo i u slavu njegova uskrsnuća i novinu života. Kroz naše poistovjećivanje i sjedinjenje s njim njegov križ je naš križ, njegova smrt je naša smrt i njegovo uskrsnuće je naše uskrsnuće. To je stvaran križ koji nosimo. Međutim, to je križ koji su mnogi takozvani propovjednici evanđelja odbacili. Stvaran križ nema veze s lijepim riječima koje opisuju trpljenje i krvarenje našega Spasitelja na Golgoti. Ne, pravo značenje križa jest da je Isus krvario i umro kako bi naše duše bolesne od grijeha uveo u slavnu slobodu, kako bi slomio svaki lanac grijeha koji nas veže.
Isus dolazi k nama i kaže: „Uzmi moju ruku i slijedi me – u moju smrt, moj grob, moje uskrsnuće. Gledaj križ i prihvati ga. Osloni se na moju pobjedu!” Hvala Bogu, u svom životu možemo imati Isusovu pobjedu i silu!
Autor: David Wilkerson (1931-2011)
Izvor: www.davidwilkersonincroatian.blogspot.hr
Za Book.hr priredili: I. A; L. M.
