Pater Marko i Book.hr vam uoči Nedjelje Božanskog milosrđa daruju e-knjigu: „Sedmodnevnica milosrdnomu Isusu”!
E-knjigu „Septena (sedmodnevnica) milosrdnomu Isusu” možete besplatno preuzeti ovdje!
Sedam se dana molimo Milosrdnomu Isusu, s Marijom i sa sv. Faustinom
U crkvenoj praksi poznajemo mnoge pobožnosti, omiljene u katoličkom puku. Uz Krunicu i Križni put, noćna bdijenja, rado se mole Devetnice (»Novene«) i Trodnevnice (»Triduumi«). Tako, poznata je i pobožnost koja traje tjedan dana i naziva se Sedmodnevnica, latinski: Septena. U ovoj se pobožnosti kroz sedam dana želimo moliti, zajedno s Marijom, Majkom Milosrđa i sa svetom sestrom Faustinom, Milosrdnomu Isusu, koji nam je podario svoj lik u originalnoj (prvoj) slici Milosrđa, koju promatramo na naslovnici ove knjižice. O ovoj sam slici napisao iscrpno djelo, objavljeno 2017. u nakladi Verbuma iz Splita, naziva: »Slika Boga nevidljivoga«. Unutar te knjige nalazi se i ova Septena. Ondje možemo čitati o vrlo zanimljivoj povijesti prve slike, o važnosti kateheze koja se skriva u slici, o duhovnoj stvarnosti Milosrđa i o mnogim drugim prilikama vezanim uz tu posebnu sliku.
Za obraćenje nas i naših bližnjih
Ova se dakle Septena moli sedam dana (sve ili svakoga dana po dio) na nakanu obraćenja nas i naših bližnjih, upotrebljavajući poruke iz slike Božjega milosrđa. Dodajemo i zazive Litanijâ Majke Milosrđa te zazive Litanijâ svetoj Faustini. Svakako je dobro da se prije same Septene ispovjedimo, te da unutar tih tjedan dana prisustvujemo sv. Misi; dobro je i dati nakanu Mise, za obraćenje. Da bi Septena bila potpuna, trebamo učiniti i neko od duhovnih ili tjelesnih djelâ milosrđa, kako nas uči Crkva. Najvažnije je da molimo s ljubavlju prema Bogu, sabrano i ozbiljno. Da s vjerom izgovaramo riječi i osluškujemo Duha Svetoga; da s istom vjerom razmatramo velike poruke Božjega milosrđa. Ova i svaka druga pobožnost ne može i ne smije se voditi mišlju automatskoga ili mehaničkoga ispunjenja svih naših želja i planova. Bog u svojoj mudrosti tako ne radi! »Onaj tko se vjerno moli Bogu za potrebe u ovomu životu milosrdno je uslišan kao i milosrdno ne-uslišan. Liječnik zna bolje od bolesnika što je dobro protiv njegovih bolesti… Trebamo biti uvjereni da ono što Bog odbije našoj molitvi, nadodaje našemu spasenju!« (sv. Augustin biskup)
Nije dovoljno „ići” u crkvu, „obaviti” sakramente”, „uplatiti” misu. Trebamo se obratiti!
„Pokajte se i obratite, da se izbrišu grijesi vaši“ (Dj 3, 19) „Ako se ne obratite, svi ćete (tako) propasti!“ (Lk 13, 3) Izdvojio sam samo dva biblijska citata, između vrlo mnogih. Ovo obraćenje temelj je adventa i korizme, svake svete ispovijedi, uvjet je da bi dobra djela vjernika bila dobra, znak je u bolestima i trpljenjima, misao je koja bi nas trebala barem nakratko dnevno zaokupiti, srž je naših (večernjih) ispita savjesti. Upravo tom rečenicom/pozivom Gospodin Isus započinje svoj javni nastup: „Obratite se, približilo vam se kraljevstvo Božje.“ (Mt 3, 2)
Primjećujem kako je najteže govoriti i pozivati na obraćenje prvo sebe, a onda i ostale koji se smatraju (velikim) vjernicima. Povrijeđeni smo, ako nas netko opomene, ukori ili malo bocne jer nam odmah „pada kruna s glave“. Nekako mislimo (neki, ponekad) da je dovoljno „ići“ u crkvu, „obaviti“ sakramente“, „uplatiti“ misu. Ja nekako mislim da nije! Zapravo sam siguran da to nije dovoljno, da je to tek neki početak, da Gospodin od nas traži da budemo učenici, a ne samo sljedbenici, odnosno pripadnici neke religije, kao što smo učlanjeni u neki klub ili udrugu. Siguran sam da Gospodin želi da budemo „intimni“ s njime, da ga osobno i dobro poznajemo, da nam on bude središte, ne dodatak. Obraćenje iziskuje reviziju života, a ta revizija malo boli. Obratiti se znači osloboditi se ljudskih obzira, krenuti ispočetka s Kristom, gledati šire u Kristu, prisvojiti Kristove stavove (okreni obraz, ne proklinji, ne sudi, ne uzvraćaj…), utjeloviti Kristovo upravo skandalozno milosrđe prema grešnicima. (…)
Iz uvodnog teksta knjige
E-knjigu „Septena (sedmodnevnica) milosrdnomu Isusu” možete besplatno preuzeti ovdje!
Autor: pater Marko Glogović, pavlin
