Kada prepoznamo svoje pogreške, rado bismo za njih primili oproštenje, bilo od Boga, bilo od svojih bližnjih. Također primjećujemo da je daleko teže oprostiti onima koji su nas povrijedili. Kad smo povrijeđeni, izdani ili ranjeni tjelesno ili emocionalno, zašto bismo svojim progoniteljima iskazali milosrđe? Lakše je moralizirati i postaviti pitanje koje je Petar uputio Kristu: „Gospodine, kada brat moj sagriješi protiv mene, koliko mu puta moram oprostiti? Do sedam puta?“ Isus mu je odgovorio: „Zaista, zaista kažem ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.“ (Mt 18, 21 – 22) Krist nam pokazuje kako je opraštanje više od obveze koju moramo ispuniti; to je način iskazivanja ljubavi i milosrđa prema bližnjima kakav nam je Bog pokazao.

Zapovijed opraštanja sadržana je u Kristovu pozivu da „ljubite jedni druge kao što sam vas ja ljubio“ (Iv 15, 12). Kristova ljubav za nas vidljiva je u njegovu milosrđu: on nam oprašta naše prijestupe, sve do smrti za naše grijehe iz ljubavi prema nama. Oprostio je sv. Petru, koji ga je zanijekao, sv. Pavlu, koji je progonio njegove sljedbenike, a oprašta i nama kada pristupamo sakramentu ispovijedi raskajana srca. Drugim riječima, njegova su ljubav i milosrđe beskrajni – i pozvani smo ih nasljedovati.

Naše opraštanje tuđih pogrešaka izravno je povezano s Božjom ljubavlju prema nama. U Govoru na gori Isus veli: „Blaženi milosrdni, jer će zadobiti milosrđe.“ U prispodobi Isus nam pripovijeda o dužniku koji moli i zadobiva oprost od kralja. Međutim potom ne pokazuje nikakvo milosrđe prema sluzi koji mu duguje novac. Čak ga baca u zatvor. Kad je kralj dočuo za to, predao ga je u ruke tamničaru. Po tome nas Isus uči: „Tako će i moj Otac postupiti s vama ako svaki od vas ne oprosti od srca svojemu bratu.“

Opraštanje bližnjima ima za posljedicu pomirenje s Bogom i s drugima te tako osnažuje Crkvu. Sv. Ivan Pavao II. pisao je o toj milosrdnoj ljubavi: „To je ljubav za ljude – ona želi svako istinsko dobro za svakog pojedinca i za svaku ljudsku zajednicu, svaku obitelj, svaki narod, svaku društvenu skupinu, za mlade, odrasle, roditelje, starce – ljubav za svakoga, bez iznimke. Ta ljubav ustvari je tjeskobna skrb da bi se svakomu pojedincu osiguralo svako istinsko dobro i da se od njega otkloni i udalji svako zlo.“ (Dives in Misericordia)

Opraštanje je čin volje, utemeljen na ljubavi. Zbog toga što nas Gospodin voli i pruža nam svoje milosrđe, mi zauzvrat pružamo to isto milosrđe onima oko nas. Otklanjanjem zapreka između nas i naših bližnjih gradimo zajednicu Crkve, tijela Kristova.

Autor: Caitlin Bootsma (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)