Zbog čega je Padre Pio imao toliko poštovanja prema njemu, koje ga je potaknulo izgovoriti rečenicu koja nedvojbeno ukazuje kako je riječ o za njega vrlo važnoj osobi? Po povratku u Rim, pitao sam svoje kolege poznaju li tog biskupa Wojtylu, ali nitko nikada nije čuo za njega.
Nakon jedanaest dana, naime 28. studenoga, Karol Wojtyla napisao je novo pismo Padre Piju: (…) „Časni Oče, žena s prebivalištem u Krakovu, u Poljskoj, majka četiriju djevojčica, 21. je studenog, prije operacije, iznenadno ozdravila. Zahvaljujemo Bogu. I Tebi, časni Oče, izražavam najveću zahvalnost u ime te žene, njena muža i cijele obitelji. U Kristu, Karol Wojtyla, nadbiskup Krakova”.«
Čudo Padre Pija
Ovo drugo pismo Karola Wojtyle puno je radosti. On opisuje čudo koje se dogodilio pružajući dovoljno elemenata iz kojih je moguće shvatiti kako se radi o pravom čudu. Ozdravljenje njegove prijateljice dogodilo se iznenada, za vrijeme njena boravka u bolnici i pred sâmu operaciju. Stoga je riječ o ozdravljenju koje se događa ispred očiju liječnika, dakle, pod nadzorom znanosti. Istinsko i pravo čudo koje Wojtyla smatra, bez imalo sumnje, Božjim zahvatom, dobivenim kroz molitve Padre Pija, dakle pravim čudom Padre Pija. I toga je puta pismo primio Angelo Battisti, uz nalog da ga smjesta odnese u San Giovanni Rotondo.
»Krenuo sam na put istoga trena, jer me i ovaj puta Vatikan jako požurivao«, rekao je Battisti. »Po dolasku u San Giovanni Rotondo, ušao sam u ćeliju Padre Pija, pokazao mu pismo, a on je, kao i obično, rekao: „Otvori i pročitaj”.
„Angelino, čuvaj ta pisma, jer jednog će dana postati važna…”
Toga puta, pismo sam čitao s velikom znatiželjom, jer sam želio znati što je to još uvijek toliko važno i, vidjevši kako se radi o istinski izvanrednoj i nevjerojatnoj vijesti, pogledao sam prema Padre Piju kako bih mu čestitao. No, Padre Pio je bio u dubokoj molitvi. Činilo se da nije čuo moj glas dok sam čitao pismo. Čekao sam u tišini da mi nešto kaže ili naredi da se vratim u Rim. Nakon nekoliko minuta, Padre je rekao: „Angelino, čuvaj ta pisma, jer jednog će dana postati važna”. Vratio sam se u Rim. Ta sam pisma pomno čuvao, kako mi je Padre Pio naredio.
Prošlo je šesnaest godina i ja sam bio gotovo zaboravio na njih. Ali u ponedjeljak navečer, 16. listopada 1978., kada sam čuo kako kardinal Felici sa središnje terase bazilike sv. Petra objavljuje svijetu ime novoga pape, koji je bio izabran na mjesto Ivana Pavla I., kao da me pogodio grom. Ime novog pape bilo je Karol Wojtyla. Biskup iz Poljske koji mi je dao pismo za Padre Pija u kojem je tražio njegov zagovor za izlječenje one žene iz Krakova. Odmah sam pomislio na riječi Padre Pija: „Ovome se ne može reći ne”. Taj me čas prožeo snažan osjećaj ganuća, a moje su se oči orosile suzama.«
Prvi dio iz pisama sv. Ivana Pavla II. Padre Piju možete pročitati ovdje, a drugi ovdje.
Ulomak iz knjige „Padre Pio – čudesni život“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
