Svjedočanstva

PISMA PAPE IVANA PAVLA II. PADRE PIJU (II)

‘Časni Oče, molim te da moliš za majku četiriju djevojčica…’ „Pismo Karola Wojtyle Padre Piju bilo je jasno i strašno. Žena o kojoj govori u ozbiljnoj je životnoj opasnosti. Ta je bolest u šezdesetim godinama bila nazivana 'bolest stoljeća' i izazivala je strah u svakoga, jer nije bilo lijeka koji ju je mogao nadvladati…“

Časni Oče, molim te da moliš za majku četiriju djevojčica…'

Uzeo je papir i olovku. Na listu papira koji je u zaglavlju nosio latinski natpis „Curia metropolitana cracoviensis” (Krakovska nadbiskupija), napisao je, na latinskom, kratko pismo s nadnevkom 17. studenog 1962.


U tom je pismu pisalo: (…) „Časni Oče, molim te da moliš za majku četiriju djevojčica, koja živi u Krakovu, u Poljskoj (u vrijeme posljednjeg rata bila je pet godina u koncentracijskim logorima u Njemačkoj) i sada je u ozbiljnoj zdravstvenoj opasnosti, štoviše, u životnoj opasnosti, zbog raka. Molite da se Bog posredstvom Blažene Djevice smiluje njoj i njenoj obitelji. U Kristu obvezan Karol Wojtyla”.

Pismo Karola Wojtyle Padre Piju bilo je jasno i strašno. Žena o kojoj govori u ozbiljnoj je životnoj opasnosti. Ta je bolest u šezdesetim godinama bila nazivana „bolest stoljeća” i izazivala je strah u svakoga, jer nije bilo lijeka koji ju je mogao nadvladati. Obiteljska je situacija pacijentice dramatična, radi se o majci četiriju djevojčicā. Ženi koja je u životu već mnogo pretrpjela, jer je za vrijeme rata, kada je imala samo dvadeset godina, bila zatvorena u nacističkim koncentracijskim logorima, i na tim mjestima smrti provela pet godina.

Hitna zadaća

Karol Wojtyla u svom je pismu zamolio Padre Pija da se moli Bogu i Majci Božjoj, Blaženoj Djevici Mariji, da budu milosrdni ovoj ženi i njenoj obitelji. Pismo je bilo dostavljeno Angelu Battistiju kojeg su u Vatikanu svi poznavali, jer je bio na službi u vatikanskom Državnom tajništvu (vatikanskom Ministarstvu vanjskih poslova). Kao upravitelj bolnice Dom za olakšavanje patnje te osobni prijatelj Padre Pija, bio je jedan od rijetkih ljudi koji su mu uvijek mogli pristupiti, oni koji su u bilo koje doba dana mogli ući u njegovu ćeliju.

»Pismo mi je uručio talijanski kardinal«, ispričao mi je kasnije Battisti. »Taj mi je kardinal rekao da se radi o jednoj stvari od velike važnosti i stoga sam morao odmah krenuti na put kako bih to pismo mogao predati u ruke Padre Pija. Dotad nikada nisam dobio tako hitnu zadaću. Odmah sam otišao kući, sjeo u automobil i krenuo. Stigavši u San Giovanni Rotondo, otišao sam u ćeliju Padre Pija. Predao sam mu pismo rekavši da se radi o hitnoj stvari.

„…u ovom posebnom slučaju ne može se reći ne”

„Otvori i čitaj”, rekao mi je Padre Pio. Glavu je držao pognutu na prsima i bio je, kao i uvijek, u molitvi. Otvorio sam omotnicu i pročitao mu pismo. Padre Pio me saslušao u tišini, a da nije ništa rekao. Kada sam završio s čitanjem tih nekoliko redaka, i dalje je ostao nijem. Ja sam bio zaprepašten, pismo nije sadržavalo ništa posebno. Bilo je to jedno od mnogih pisama koje je Padre dobivao svakodnevno od osoba koje su tražile njegovu molitvu i zagovor. U jednom mi trenutku Padre Pio, podižući glavu i gledajući me prodornim pogledom, reče: „Angiolino, u ovom posebnom slučaju ne može se reći ne”. Zatim ponovno spusti glavu na prsa i nastavi moliti.

Svojim sam automobilom krenuo natrag put Rima. Tijekom putovanja, nastavio sam razmišljati o toj rečenici. Padre Pija sam znao godinama. Navikao sam vidjeti oko njega najnevjerojatnije stvari. Znao sam da svaka njegova riječ uvijek ima duboko značenje. I dalje sam se pitao: „Ali zbog čega je rekao: „U ovom se posebnom slučaju ne može se reći ne?” Tko je taj poljski biskup? Radio sam u državnom tajništvu, ali nikada nisam čuo spominjati njegovo ime…

Ulomak iz knjige Renza Allegrija Padre Pio čudesni život. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

  • 95
  •  
  •  
  •  
  •  
Klub prijatelja
Na vrh