Foto: Rita Burza, Unsplash
Nekoć davno u lijepu i raskošnu dvorcu živio vrlo bogat vitez. Mnogo je novca trošio na ukrašavanje dvorca, a malo je kome dobra učinio. Jednoga dana tim je krajem prolazio siromašni putnik hodočasnik. Najzad stigne pred dvorac i zamoli viteza za prenoćište. No vitez ga se htjede na brzinu otarasiti pa reče: „Moj dvorac nije svratište!”
Hodočasnik tiho odgovori: „Odmah odlazim, ali htio bi Vam postaviti tri pitanja.”
Vitez pristane i hodočasnik mu počne postavljati pitanja: „Tko je prije vas stanovao u ovom dvorcu?” „Moj otac”, odgovori vitez. „A tko je stanovao prije njega?” „Moj djed.” „A tko će stanovati poslije vas?” upita na kraju hodočasnik, a vitez zamišljeno odvrati: „Ako Bog da, moj sin…”
„Eto, vi ste ovdje samo gost”, zaključi hodočasnik, „i ovaj je dvorac ipak svratište. Jedan dolazi, drugi odlazi; upravo kao u svratištu. Da sam na Vašem mjestu, ne bih trošio toliko novca na ukrašavanje prolaznog boravišta.”
Hodočasnik to reče i htjede otići, ali vitez, blijed kao krpa, primi ga za ruku i uvede u svoju najljepšu sobu. Otada je hodočasnik često navraćao kako bi ondje prenoćio.
U ovome smo životu samo prolaznici. Upravo bismo zato više trebali raditi na dobrim odnosima, a manje na građevinama. Trebali bismo više druge prihvaćati, a manje odbijati; više dijeliti, a manje gomilati za sebe.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
Za Book.hr odabrala A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
