Dragi moji „Kristofori“!
Javljam se sa jednim razmatranjem. Da vam to napišem, potaknuo me tekst u Booku pod naslovom Oče naš ne traje 26 sekundi.
Jednom prigodom bila sam potaknuta prevesti molitvu Oče naš na svoj zavičajni govor, na govor mojih starih. Tad sam se iznenadila, jer sam upravo takav Oče naš prvi put možda u cijelosti pojmila i doživjela cijelim svojim bićem. Tad sam spoznala koliko je za nas bitno znati tko smo. U prvom redu, Gospodinovi smo, ali i svaki naš predak i njegov cijeli život duboko je utkan u nas, u naše tijelo, naše razmišljanje, naše navike… U naše molitve.
Ne bi se tu obazirala na njihove grijehe (kako to danas često činimo, “mi jadni sveti patimo zbog grešnih predaka”), nego na sve ono dobro što su učinili, na sve ono dobro koje su nam namrli, na sve darove koje su razvili, a mi ih danas ne znamo cijeniti.
Između ostaloga, to je i jezik hrvatskoga naroda, toliko bogat, toliko različit, toliko dubok i sadržajan, a mi ga podcjenjujemo, ne istražujemo, ne njegujemo (zaduženi svaki za svoj dijalekt), jer on otkriva dušu (bit) jednog naroda.
Tako se ne mogu složiti s izjavom dotične osobe, inicijala J. L., koja je napisala tekst da smo mi Hrvati nespretno preveli dio molitve “sveti se ime tvoje”. Jer razmatranjem tih riječi shvatila sam da se radi o svojstvu osobe. O nečemu što je oduvijek i zauvijek njezin dio. Tako je i svetost Imena Božjega neupitna, oduvijek i zauvijek, ona je dio njega kao takva, mi ne trebamo moliti da njegovo ime bude ili postane sveto, ono to već je. Svojim izgovaranjem tih riječ Bogu mi to samo potvrđujemo i divimo se svetosti njegova imena. Kao što dijamant svijetli, sjaji, ili kako bi rekli moji stari, blešči.
U dijalogu s njim mi mu govorimo: “sveti se ime tvoje”.
Naše molitve ipak nisu prevedene danas, pisane su davno, u duhu govora, razmišljanja i vjere naših starih. Jedini je problem što smo mi zaboravili naše stare, njihove živote, muke i nastojanja. Izgubili smo doticaj s njima, s njihovom, ali i našom poviješću, pa tako i s jezikom u njegovu dubljem smislu.
Nadam se da je ovo moje razmatranje pomoglo bar nekomu vidjeti iz drugog kuta navedeni dio molitve.
Ovo viđenje situacije i teksta smatram Gospodinovim darom, zato sam ga i podijelila s vama.
Preporučam svakomu tko pročita ovaj tekst da učini isto. Prevede si molitvu na govor svojih starih i tad ju razmatra. Otkrit će pravo blago.
Gospodin je rekao: “Ja sam onaj koji jesam.” Pa budimo i mi oni koji jesmo, čiji jesmo, veselimo se tim spoznajama i nađimo sebe.
Božji blagoslov!
Jasminka Babić
Book: Zahvaljujemo čitateljici na njezinu razmišljanju. Ipak, moramo napomenuti da su mnoge molitve doživjele posuvremenjivanja što se tiče prijevoda, pa isto tako i molitva Oče naš, kad je nakon II. vatikanskog koncila ušao u misu na hrvatskom jeziku. Nažalost, velik broj Hrvata, a posebno današnje djece i mladih ljudi ne poznaje starohrvatski jezik i jednostavno ne razumije što znači izraz „sveti se ime tvoje“. Naravno da je svima, pa čak i maloj djeci jasno da izraz „neka tvoje ime bude sveto“ ne znači da Božje ime samo u sebi može ili treba biti svetije. Autor teksta i dalje misli da je važnije da molitva bude razumljiva i vjernija izvorniku od toga da bude vjernija kojemu arhaičnomu, nerazumljivu jeziku. Kad smo već kod starijih prijevoda napominjem da su neki naši, ali isto tako i prijevodi drugih naroda krivo prevodili dio koji glasi „nego nas izbavi od Zloga“ kao „nego nas izbavi od zla“, iako se svi biblijski prevoditelji slažu da u izvornome grčkom tekstu jasno stoji „Zloga“. Suvremeni prijevodi gotovo svi su ispravili tu pogrešku, no još uvijek na misi ne molimo tako. „Pogreška“ je bila i ostala namjerna, no sada nećemo ulaziti u to zašto je to bilo tako.
U prilogu donosimo nekoliko starih hrvatskih prijevoda molitve Oče naš.
Čakavski (staročakavska, glagoljaška verzija)
Ela-tjaće kieš vaneh nebah, senaj elami urudba tvoja, naj ariva una carmada tvoja ter najbi utemba tvoja koti va nebah ošće vaneh tlah. Ov noas pohlib sejdni najdas nami danaske tarnaj laškas nami une darzi nase koti mi laškamo darznikon nasin, ošće najne pejaš noas vane uocani, lehnaj bukšas noas ud seih hudobih. Amen.
Gradišćanski hrvatski
Oče naš, ki si na nebesi, sveti se ime tvoje, pridi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svakidanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpušćamo dužnikom našim, i ne zapeljaj nas u skušavanje, nego oslobodi nas od zla. Amen.
Gradišćanski hrvatski (stara verzija)
Otac naš, ki si na nebesih. Sveti se jime tvoje. Pridi kraljestvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebi, tako na zemlji. Kruh naš sakidanji daj nam ga denas. Odpusti nam duge naše, kot i mi odpuščamo dužnikom našim. I ne zapeljaj nas va skušavanje. Nego oslobodi nas od zla. Amen.
Kajkavski (mežimurski dijalekt)
Japek naš ki si v nebesih, nek se sveti ime tvoje, nek prihaja cesarstvo tvoje, nek bu volja tvoja kak na nebi tak i na zemlje. Kruhek naš vsakdanešnji nam daj denes ter odpuščaj nam duge naše, kak i mi odpuščamo dužnikom našim. Ter naj nas vpelati v skušnje, nek nas zbavi od vsakih hudobah. Amen.
Kajkavski (književni jezik)
Otec naš, koji jesi na nebesih, sveti se ime tvoje, dojdi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kak na nebu, tak i na zemlji. Kruha našega vsagdašnjega daj nam ga denes i odpusti nam duge naše, kak i mi odpuščamo dužnikom našem, i ne vpeljaj nas vu skušavanje, nego oslobodi nas od zla. Amen.
Starohrvatski (starocrvenoslavenski hrvatske redakcije)
Otče naš iže jesi na nebesih sveti se ime tvoje. Pridi cesarstvo tvoje budi volja tvoja
jako na nebu i na zemlji. Hlib naš vsedanji daj nam ga danas i otpusti nam dlgi naše jakože i mi otpuščaem dlge dlžnikom našim. I ne vavedi nas v napast na izbavi nas od neprijazni. Amen.
Molitva Gospodnja iz Psaltira biskupa Šimuna Kožičića Benje, objavljena u Rijeci 1530. godine:
Otče naš ki jesi na nebesih: sveti se ime Tvoje. Pridi cesarastvo Tvoje. Budi volja Tvoja: kako na nebesi: i na zemlji. Hleb naš vsagdašnji daj nam danas. I otpusti nam dlgi naše: kako i mi otpušćamo dlžnikom našim. I ne vavedi nas v napast. Na izbavi nas od zla. Amen.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
