Foto: Korawat photo shoot, Shutterstock
Unutar razreda zloduhâ zavođenja na području spolnosti, postoji nekoliko naročitih vrsta. Prije svega, tu su zlodusi incubus i succuba.
Incubus
Incubus se predstavlja kao Gospodin, odnosno kao pitomi duh pun ljubavi, kako bi žene spolno zaveo.
Takav može pristupiti kršćanki (nažalost, brojne kršćanke niti žive niti razumiju bit kršćanstva, op. ur.) i reći joj kako je njezino pravo i radost, kao zaručnici Kristovoj, udovoljiti mu tako što će s njime stupiti u tjelesni spolni odnos! Tada joj se zloduh toliko potpuno očituje, zamaskiran u lijepa i poželjna muškarca da je ona zaista u stanju osjetiti njegov dodir. U stanju je uzbuditi ju i povesti do vrhunca. Ona tada misli kako je imala odnos sa samim Gospodinom!
Ona tada misli kako je imala odnos sa samim Gospodinom!
Incubus je svjestan da žene koje nisu tako lakovjerne ne može zavarati kako je riječ o Gospodinu, pa onda tvrdi da je njezin anđeo čuvar, čiji su „izrazi ljubavi“, dakako, prihvatljivi. Naposljetku, Bog ga je poslao, a On joj želi samo najbolje.
Tako je usamljena. Na njega će uvijek moći računati kao na prijatelja. Njegova je ljubav nikada neće iznevjeriti. Uvijek će biti tu za nju pružajući joj razumijevanje i onda kada to ne bude činio nitko drugi. Ona se polako počinje radovati intimnim trenucima u kojima joj njegov tako ugodan dodir donosi utjehu. Ta obmanutost može ići tako daleko da ona žarko zahvaljuje Bogu što joj je poslao anđela čuvara da joj „iskaže ljubav“.
Ponekad se Paula i ja moramo žestoko raspravljati s žrtvom incubusa te ju razuvjeravati i pozivati na razum kako bismo joj dokazali da su njegove namjere strovaliti je u pakao ako je ikako moguće!
Ponekad se Paula i ja moramo žestoko raspravljati s žrtvom incubusa te ju razuvjeravati i pozivati na razum kako bismo joj dokazali da su njegove namjere strovaliti je u pakao ako je ikako moguće! Ne možemo ga, naime, izagnati i držati podalje sve dok ona i dalje žudi za njegovom „ljubavlju“. Kada se oči žrtve napokon otvore, nastupaju istinsko gađenje i bijes uslijed takve obmane, nakon čega slijedi pokajanje.
Tada možemo izgovoriti riječi oproštenja, očistiti njezin duh i dušu vodom i krvi Kristovom, i osloboditi ju.
Sveti Pavao kaže da, kada bračni parovi stupaju u spolni odnos, postaju jedno tijelo (v. 1 Kor 6,16). Bog nas je stvorio za savez – povezivanje duhova putem spolne prisnosti. Bog je ženu stvorio tako da njezin duh prianja uza prvog muškarca koji uđe u nju te njezin duh nikada ne zaboravlja to spajanje. Od toga trenutka nadalje, ako ga je njezin um i zaboravio, njezin ga duh žudi pronaći i ispuniti; pružiti mu utjehu i roditi djecu. Ako, nakon njega, spava s drugim muškarcima, postaje silno raspršena i zbunjena te je njezin duh rastrgan.
Muškarac je jednako tako stvoren povezati se s prvom ženom u koju uđe: skrbiti o njoj, štititi ju i brinuti se za nju u sve dane života svoga. Ni njegov duh nije u stanju zaboraviti svako pojedino sjedinjenje.
Neki smatraju kako svetopisamski pojam „jednoga tijela“ podrazumijeva samo tjelesno sjedinjenje; u najboljem slučaju „isti stav“. Osobno se ne slažem s time. Čini se kako to tumačenje potječe iz platonskoga te moguće i doketskoga shvaćanja ljudske prirode. Platonizam je idealizirao duhovni svijet u odnosu na onaj materijalni, dok je doketizam tvrdio kako se samo činilo da Krist ima ljudsko tijelo. Prema navedenim filozofijama, duh ne prožima tijelo na način na koji voda natapa spužvu (kao što su vjerovali Židovi), već ga samo sadrži, poput vode u čaši. Implikacije takva shvaćanja po naše svakodnevlje su da naš duh i tijelo nisu međusobno povezani te ono što činimo u tijelu ne utječe na duh. No, prema židovskoj filozofiji, Bog parove koji se spolno sjedinjuju pretvara u jedno tijelo; drugim riječima, vrlo stvarno ljudsko tijelo i krvnu povezanost – odnos koji ne podrazumijeva samo tijela i stavove, već ujedno i srca, umove i duh. Stoga ono što se čini u tijelu, izravno utječe na duh.
Zato, kada god netko prizna bludni grijeh ili preljub, potrebno je nad pokajnikom ne samo izreći riječi oproštenja već ujedno vlašću Gospodina Isusa Krista međusobno osloboditi duhove osoba koje su na taj način sagriješile (v. Mt 18,18 i 16,19). Obraćamo se izravno duhu osobe te mu, u Isusovo ime, zapovijedamo neka zaboravi to sjedinjenje (ta sjedinjenja). Potom se obraćamo duši osobe govoreći umu neka se oslobodi odgovornosti i osjećajâ za drugoga te ga otpusti i zaboravi.
Um pritom neće doslovce zaboraviti grijeh: sjećanje će i dalje stvarati zahvalnost za naučenu lekciju, poniznost i sposobnost pomaganja drugima. No, u drugom smislu, duh i osjećaji „zaboravit će“ i biti slobodni u cijelosti se predati bračnome drugu u spolnome odnosu te se na ispravan način povezati s njime.
Do istoga povezivanja dolazi i s incubus duhovima. Zloduh se služi povezanošću i osjećajem pripadnosti kako bi time osigurao vlast koju ima nad ženom o kojoj je riječ. Dušebrižnik stoga ne samo da treba uvjeriti ženu neka se odrekne zloduha već se ujedno mora poslužiti svojim autoritetom u Kristu kako bi prekinuo navezanost i oslobodio ju da se može na ispravan i zdrav način povezati sa svojim mužem kada dođe vrijeme za to.
Potrebno je ujedno istražiti koji su to uzroci u djetinjstvu učinili ženu usamljenom i ranjivom. Najčešći temeljni grijeh koji leži u pozadini preljuba s incubus duhovima jest nerazriješena gorčina uzrokovana odbačenošću, osobito od oca, koja ponekad može biti izrazito skrivena i potisnuta.
Succuba
Succuba je zloduh koji se predstavlja u obličju zanosne žene. Bio sam dušebrižnik muškarcima koje je noću budio, izazvavši ih i uzbudivši gotovo do ejakulacije, duh kojeg su, u prigušenu svjetlu, „vidjeli“ kao prelijepu ženu koja ih dodiruje „s ljubavlju“. Razumije se da se ti zlodusi ne mogu izdavati za Gospodina, koji je zaručnik Crkve, svoje zaručnice. Možda upravo zbog toga muškarcima često pristupaju u snu zaobilazeći na taj način njihov um kako bi ih uzbudili do te mjere da više ne žele ili ne mogu prestati.
Kasnije se može dogoditi da muškarac stane toliko uživati u „njezinom“ posjećivanju da si više ne želi uskratiti to zadovoljstvo ili jednostavno nema za to dovoljno snažnu volju, iako mu um i savjest ne daju mira te sluti da nešto nije u redu. Zloduh succuba služi se prirodnim vezivanjem njegova duha, kako bi ojačao međusobnu povezanost.
I muškarac također mora zamrziti tu stvar kojom se okaljao. Nakon priznanja, pokajanja i oproštenja trebaju uslijediti molitve oslobođenja i kidanje lažne povezanosti. I ovdje je potrebno utvrditi temeljni uzrok i privesti ga na križ. Najčešći je uzrok nerazriješena (svjesna ili nesvjesna) gorčina izazvana odbacivanjem ili lošim iskustvima s majčinskim likovima u djetinjstvu, kao i osjećajima da ga majka ne miluje i ne smatra posebnim. Ponekad se izloženost muškarca zlodusima succuba može djelomice pripisati zaboravljenoj gorčini ili potisnutim potrebama vezanima uz izostanak dojenja ili prerano odbijanje od prsiju (kao i izostanku majčinske njege koji iz toga proizlazi).
Imali smo slučaj neoženjena muškarca za kojega smo u više navrata molili oslobođenje jer su njegove nezadovoljene emocionalne potrebe uvijek iznova otvarale vrata zlodusima succuba. Iako smo prošli čitavu njegovu povijest, kako bismo ozdravili sve na što smo naišli, činilo se da jednostavno nije u stanju prihvatiti dar celibata.
Nismo uspjeli pronaći ključ uz pomoć kojega bismo ga osposobili da jednom zauvijek zatvori ta vrata.
Time želimo reći: iako je često lako izagnati zloduhe succuba, veću odgovornost i težu zadaću može predstavljati pronalaženje načina kako spriječiti njihov povratak.
Iz knjige Johna i Marka Sandforda „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.
Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
