U svojoj svećeničkoj službi, koju sam uvijek vršio među Božjim ljudima, upoznavao sam velikodušne i škrte bogataše te velikodušne i škrte siromahe. Imam jedno za reći, a to je: nisu svi velikodušni imućnici trpjeli zbog svojih davanja jer je njihov bankovni račun bio znatan. Ali velikodušni siromasi su trpjeli jer su im davanja bila iznad njihovih ekonomskih sredstava.
Prije nekog vremena, nakon sprovoda, pokojnikova obitelj dala je 50 eura kao doprinos troškovima župe. To je bila vrlo velikodušna ponuda, uzimajući u obzir društveni i ekonomski status područja u kojem se Župa nalazi. Prije nekoliko tjedana, nakon sprovoda, obitelj je dala 5 eura kao ekonomski doprinos za aktivnosti Župe. U ljudskim očima prvi doprinos je bio mnogo veći od drugog. Ali pred Bogom, koji proniče ljudsko srce, koja je od dvije obitelji bila velikodušnija? Samo Bog zna. Evo zašto ja, sposoban vidjeti samo vanjštinu, ne smijem prosuđivati velikodušnost i, iznad svega, duhovnost svog župljanina. U svojim prijašnjim župama, smještenima u najbogatijim okruzima Napulja, primijetio sam da postoji mnogo bogatih škrtica i, tijekom godina, bogatstvo im je iščezlo te su njihova djeca pošla u potragu za svagdanjim kruhom.
Siguran sam da udovica iz prispodobe nije umrla od gladi jer je Gospodin blagoslovio i umnožio ono malo što je imala. Bog ljubi radosna darivatelja. Božji siromah je uvijek imao kruha u izobilju. Amen. Aleluja.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
