Foto: Boris Smokrovic; Unsplash
Dok novi dan širi zrake svoje,
Još jednom zazivam ime Tvoje…
Jer čak i kad odu i napuste me svi,
Ostaješ, Gospodine, Ti!
U svakom usponu i padu,
U odmoru i u teškom radu,
U suzama si mojim i u smijehu,
U svemu jednak nama,
Osim u grijehu!
Hvala Ti što prihvaćaš nas i zoveš k sebi,
Tebi ništa nemoguće nije!
Dok plaho oči podižemo k Tebi,
Slutimo obećanje:
Sve će biti još puno bolje nego prije!
I zato, ne brinimo o danima prošlim
Niti o tome što će biti sutra…
Ti si tu, a mi smo Ti došli
Da uz Tebe živimo svaki trenutak i
S radošću čekamo nova jutra! ❤
Slavica Cvitanušić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.