Foto: Unsplash, Noah Silliman
Skrupuloznost je stanje u kojem osoba traži jasnoću u vezi prošlih grijeha, ili vidi grijeh tamo gdje ga nema. Duhovni pisci kažu da postoje tri uzroka tomu:
1. Sklonost – neki imaju veću sklonost da postanu skrupulozni od drugih. Obično se kaže da su to oni koji su skloni melankoliji.
2. Drugi je uzrok moralne ili psihološke naravi. On proizlazi iz navezanosti na zadovoljstvo koje dolazi iz stanja ili osjećaja da smo duhovno u redu. Zato ti ljudi idu od jednog do drugog svećenika i ispovijedaju se, jer traže taj osjećaj da su u redu. Ne radi s eo Bogu, već njihovim osjećajima i zato je to poremećaj.
Skrupuloznim osobama često nedostaje vjere da im Bog oprašta
Tu se radi zapravo o dvije vrste skrupuloznosti. Kod prve, radi se o nerazumijevanju onoga što Crkva i teolozi govore o izravnom i neizravnom oproštenju grijeha. Kad priznate grijeh i svećenik vas odriješi, taj je grijeh izravno oprošten. Ako osoba ne nastoji zatajiti neki smrtni grijeh, ili zaboraviti određeni grijeh, kada im svećenik da odrješenje svi pokajnikovi grijesi su oprošteni kroz neizravno oproštenje.
Skrupuloznim osobama često nedostaje vjere da im Bog oprašta.
Ako osoba kasnije postane svjesna nekog smrtnog grijeha, tada ga treba spomenuti u ispovijedi, ne zato što nije bio oprošten, već zato što ga treba staviti pod “vlast ključeva”, kako kaže fraza. To znači da treba za njega dobiti pokoru i svećenik treba presuditi da ste ga pravilno ispovjedili.
Nedostatak formacije
Druga vrsta skrupuloznosti je kad vidimo grijeh tamo gdje ga nema. Ovo bi mogao biti problem zbog nedostatka formacije. Često je viđamo kod tinejdžera koji, zbog nedostatka komunikacije s roditeljima koji izbjegavaju ikakvu priču o spolnosti i pravljenu djece…. o različitim mislima koje mogu doći. Djeca zbog toga postanu skrupulozna jer misle da su učinili smrtni grijeh, a nisu. To je propust roditelja.
Strah od toga jesmo li točno sve izrekli i dobro ispovjedili je nedostatak nade i povjerenja u Boga.
3. Posljednja vrsta skrupuloznosti je ona koja je po prirodi đavolska. To je oblik đavolske opsesije. Prati određene obrasce ostalih đavolskih opsesija. Čak su i sveci patili od toga, poput svete Terezije Avilske. No, učinila je što je trebala, radili je ono što joj je duhovnik govorio i to je trajalo otprilike godinu dana.
Kad demoni napadaju vašu maštu putem đavolske opsesije tada vam nedostaje jasnoća i nikad je nećete dobiti tijekom tog napada. Skrupulozni se ljudi tada pitaju što nije u redu. Ako vam demoni utječu na maštu, svaki put kad poželite promijeniti stav i postići jasnoću oni će vam šapnuti u uho: to nisi dobro ispovjedio, možda zaista jesi loša osoba…
Treba ga prestati slušati. Kako?
Prestanite misliti na ono što vam umeće u misli. Prestani obraćati pažnju na sebe i svoj grijeh. Nećete postići jasnoću sve dok napad ne završi. To općenito vrijedi za sve vrste skrupuloznosti.
Zapamtite, niste toliko važni, Bog je važan!
Poremećaj skrupuloznosti leži u tome da zbog prevelike skrupuloznosti, se usredotočuje na sebe. Tu se odvija glavno đavolsko načelo, najviše đavolsko načelo u cjelokupnom duhovnom ratovanju, i to je ovo: Bilo što samo ne Bog.
Zapamtite, niste toliko važni, Bog je važan!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
