Ovo je Majka Terezija naučila svoje sestre Jučer više ne postoji, sutra još nije došlo, samo ostaje današnji dan da se navijesti Isus, da ga se ljubi i da mu se služi

Foto: Screenshot

…Držeči se ovih načela Majka Terezija je oživotvorila ovu čudesnu i golemu organizaciju koja savršeno funkcionira nudeći radost i nadu tisućama i tisućama očajnih ljudi. To je pravo čudo ljubavi i vjere u Boga. Uistinu, potrebna je čvrsta vjera koja svakoga dana pobjeđuje tjeskobu izazvanu samom pomisli da će jedna tako velika organizacija neće urušiti do kraja dana.

„Osnovno obrazloženje ovakvog siromaštva“, objašnjavala mi je, „zasniva se na ljubavi. Ljudi kojima pomažemo nisu odabrali biti siromašni; s druge strane, mi postajemo siromašne poput njih po vlastitom izboru iz ljubavi. Želimo biti poput Isusa koji je, iako bogat, odabrao biti rođen, živjeti i raditi među siromašnima. U konstituciji naše zajednice stoji da ćemo se u potpunosti oslanjati na Božansku Providnost. Kao Kristovi učenici koji su tijekom njegova javnog djelovanja živjeli od milostinje i kojemu služimo u bolesnima i siromašnima, mi se ne sramimo prositi idući od vrata do vrata.“

Jučer više ne postoji, sutra još nije došlo, samo ostaje današnji dan da se navijesti Isus, da ga se ljubi i da mu se služi

Kako bi ostale vjerne ovom izvanrednom idealu evanđeoskog života, Majka Terezija svoje je sestre naučila da ne razmišljaju o onome što donosi sutrašnji dan. U konstituciji zajednice poučila ih je da sve svoje projekte trebaju prepustiti svemogućem Bogu. Jučer više ne postoji, sutra još nije došlo, samo ostaje današnji dan da se navijesti Isus, da ga se ljubi i da mu se služi.
Sva osobna odjeća svake pojedine sestre prema Pravilu svodi se na ono najosnovnije: bijela tunika, kojom se sestra pokriva od vrata do gležnjeva i zapešća, na koji odijeva bijeli sari i grube sandale. Svaka sestra ima tri tunike i dva sarija. Kada se sestra treba preseliti u drugu kuću, spremna je za deset minuta. Sve što posjeduje stane u jednu vrećicu.

Pravilo nalaže da kuće u kojima sestre žive moraju biti skromne i jednostavne i da, koliko je moguće, što više nalikuju domovima siromaha. U zemljama Trećega svijeta sestre često žive u straćarama i zapuštenim daščarama. U duhu siromaštva one se odriču „privatnosti“. Sve sestre spavaju u zajedničkim prostorijama bez kutka koji bi mogle nazvati svojim.

Iz knjige „Razgovori s Majkom Terezijom – osobni portret svetice, njezina misija i velika ljubav prema Bogu” autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Knjigu možete kupiti ovdje.