Ovo snažno svjedočanstvo o oprostu ostavilo je neizbrisiv trag na mene Opraštati sam naučio od svoje majke, koja je to pak naučila od Gospodina, u molitvi

Foto: Pixabay

Kada se moja majka obratila Isusu Kristu, ispričala nam je kako je jednog jutra tijekom molitve dobila jasan poticaj od Gospodina – oprostiti svoj svojoj braći i sestrama kao i njihovim supružnicima

Opraštati sam naučio od svoje majke Adalgise, koja je to pak naučila od Gospodina, u molitvi. Imala je mnogo problema sa svojih osmero braće i sestara jer su se sporili oko raspodjele jednog malog nasljedstva. Nekada su se često posjećivali, a sada, ne samo da se ne viđaju, već se neki od njih čak odbijaju pozdraviti ako bi se slučajno sreli.
Kada se moja majka obratila Isusu Kristu, ispričala nam je kako je jednog jutra tijekom molitve dobila jasan poticaj od Gospodina – oprostiti svoj svojoj braći i sestrama kao i njihovim supružnicima. Isus je od nje tražio sasvim drugačiji odnos s njima. Poticaj se neprestano ponavljao pa ih je majka Ada, jedno po jedno, počela telefonom kontaktirati. Jednostavno im je govorila da ih zove jer je upoznala Isusa koji je u molitvi od nje zatražio da se pomiri sa svojom rodbinom.

Nekima od njih to je bila prilika za oživljavanje vlastite uspavane vjere. Vratili su se sakramentima i počeli dolaziti na naše karizmatske molitvene susrete

Naravno, nije joj uvijek bilo lako to učiniti, ali neočekivani plod toga bio je da je većina njih, prije ili kasnije, prihvatila pomirenje. Aleluja! Štoviše, njeno svjedočanstvo o obraćenju koje im je u početku bilo neobično, učinilo je nekoliko članova obitelji znatiželjnima. Nekima od njih to je bila prilika za oživljavanje vlastite uspavane vjere. Vratili su se sakramentima i počeli dolaziti na naše karizmatske molitvene susrete.

Mojoj majci najteže je bilo uspostaviti kontakt s jednom od njenih sestara. Činilo se da nije imala ni najmanju želju za oprostom. Osjećala se toliko uvrijeđenom da joj je bilo nemoguće oprostiti

Mojoj majci najteže je bilo uspostaviti kontakt s jednom od njenih sestara. Činilo se da nije imala ni najmanju želju za oprostom. Osjećala se toliko uvrijeđenom da joj je bilo nemoguće oprostiti. I tako je, nakon prvih neuspjelih pokušaja kontaktiranja telefonom, moja majka odustala misleći da je učinila sve što je mogla. No Gospodin je imao druge planove. Nakon nekoliko dana prividnog mira u njenom srcu, Gospodin je ponovno počeo progovarati mojoj majci. „Ada,“ ponavljao je, „nisi završila s opraštanjem…“ I tako, sva u suzama, moja je mama odlučila zajedno s mojim ocem otići posjetiti svoju sestru.

Ponovno su pomislili kako im je nemoguće vratiti mir i, sasvim obeshrabreni, odlučili su odustati. Ali Gospodin je nastavio inzistirati… Moja teta je na kraju nadošla i svim srcem prihvatila pomirenje, i do kraja svojih života, ona i moja majka bile su svjedokinje novonastalog mira u Gospodinu

Nažalost, nisu bili lijepo primljeni i jasno im je rečeno da odu, a da nisu niti ušli u kuću. Ponovno su pomislili kako im je nemoguće vratiti mir i, sasvim obeshrabreni, odlučili su odustati. Ali Gospodin je nastavio inzistirati i, osjećajući duhovnu obvezu, odlučili su je ponovno pokušati kontaktirati. Moja teta je na kraju nadošla i svim srcem prihvatila pomirenje, i do kraja svojih života, ona i moja majka bile su svjedokinje novonastalog mira u Gospodinu.

Ovo snažno svjedočanstvo ostavilo je neizbrisiv trag na mene i od tada mi je postalo paradigmom za opraštanje: učiniti sve što je potrebno, do samog kraja, ako treba i dati život za svoju braću i sestre, pažljivo slušajući Gospodnji glas.

Ulomak iz nove knjige Biblioteke Figulus „Veliča duša moja… Duh Sveti na djelu u mom životu“ autora Orestea Pesarea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi pročitajte ovdje, a možete ju kupiti ovdje.