Foto: Shutterstock

U četvrtak ujutro 13. nisana te davne godine dva učenika, Petar i Ivan, otišli su u grad. Slijedeći Učiteljeve upute, našli su mjesto gdje će pripraviti pashalnu večeru. Poslijepodne, točnije u sumrak, stigao je Isus s drugim učenicima. Evanđelisti spominju samo apostole. Ali pashalna večera bila je obiteljskog tipa, pa možemo pretpostaviti da su s Isusom bile također njegova majka i druge žene koje su ga redovito pratile, kao i Lazar sa svojim sestrama, najdraži prijatelji i osobe za koje je on držao da su dio obitelji.

Obred se slavio prema tradiciji. Međutim, Isus je tijekom večeri dodao sve one posebnosti i detalje koji su kasnije postali znakovi Novoga saveza.

Večera je bila duga i puna emocija. Isus je slijedom djela i govora potpuno otvorio svoje srce, apostolima je povjerio bît svojeg učenja i primjerom pokazao temelje kršćanske ljubavi koja uvijek mora resiti njegove sljedbenike.

Na kraju je ostvario svoj mistični plan koji je zasnovao kako bi istinski ostao među ljudima zauvijek, odnosno do kraja vremena. „I dok su jeli”, piše u Evanđelju, „on uze kruh, izreče blagoslov pa ga razlomi, dade im i reče: ‘Uzmite i jedite. Ovo je tijelo moje.’ Zatim uzme kalež, zahvali i dade im govoreći: ‘Pijte iz njeg svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen.” (Mt 26,26˗29; Mk 14,22˗25; Lk 22,15˗20)

Nisu mogli ni zamisliti vrijednost tih riječi i djela niti odmah razumjeti važnost onoga što se dogodilo

Jednostavne riječi. Kratak i intiman obred. Vjerojatno nitko od prisutnih nije potpuno pojmio što se događa. Nisu mogli ni zamisliti vrijednost tih riječi i djela niti odmah razumjeti važnost onoga što se dogodilo. Stajali su pokraj Učitelja sretni i opušteni. Ivan, najmlađi apostol, oslanjao je glavu na Isusove grudi.

Učitelj je govorio o kraju svoje misije te dao naslutiti o muci koja ga čeka. Otkrio je Judinu izdaju. Bile su to strašne teme koje su se gubile u atmosferi snažne ljubavi, koju Isus gotovo da nije uspijevao obuzdati koliko je bilo veliko njegovo srce. Učenici uzeše kruh iz Učiteljevih ruku te ga pojedoše; uzeše i kalež te su pili. Bila je to prva proslava euharistije – prva misa. Najveći i najtajanstveniji događaj u povijesti, namijenjen svakodnevnom povezivanju vidljivog i nevidljivog svijeta, materije s duhom, zemlje s nebom, ljudi s Bogom. Taj se događaj odvijao u najvećoj jednostavnosti, u skromnosti i poniznosti. Isto kao što se zbilo i utjelovljenje Sina Božjega, u skromnom domu Marijinu; kao što se rođenje Isusovo zbilo u betlehemskoj štalici jer u hotelima „za njih nije bilo mjesta”. (…)

Ulomak iz knjige „Krv Kristova” autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.