Duhovnost

Dom u Bogu – nova knjiga patera Pelanowskog

Dom u Bogu, knjiga, figulus, meditacija
Dom u Bogu

Predstavljamo vam novu knjigu p. Augustyna Pelanowskog pod naslovom „Dom u Bogu – meditacije na temu Knjige o Tobiji”! Možemo samo reći – knjiga je izvanredna! U narednih nekoliko brojeva objavljivat ćemo kraće ulomke…

Nevjerojatno je kako je naš Bog tako uzljubio one koji su najmanji. Čak ni apostoli nisu mogli razumjeti tu Isusovu naklonost. Godinama razmišljam o tome što znači biti bedak, najmanji, dijete, jer mi je stalo do Njegova Kraljevstva. Bog se nije objavio velikom svećeniku Heliju, nego djetetu Samuelu, i ni u čemu nije poslušao velikog svećenika Helija, nego je poslušao zanemarenu Anu i obdario ju sinom Samuelom. Slično, Marija se u svim objavama obraćala djeci ili nezrelim ljudima: djeci iz Fatime, Bernadetti Soubirous, djeci iz La Salette te konačno Indijancu Juanu Diegu iz Guadalupea. (…)

Njemu su dragi – bedaci

Njegovu pažnju ne privlači ono što mi smatramo našim vrlinama, odnosno uspješan život, zrelost, uspjeh, snalaženje u svemu, emocionalna ravnoteža, duhovna sofisticiranost, nego to da smo bedaci!

Njegovu pažnju ne privlači ono što mi smatramo našim vrlinama, odnosno uspješan život, zrelost, uspjeh, snalaženje u svemu, emocionalna ravnoteža, duhovna sofisticiranost, nego to da smo bedaci!

Biti bedak ne znači nužno biti maloljetan, netko tko je po godinama nezreo, nego netko tko je više nezreo iznutra, netko tko ne pripada društvenoj eliti, koja se općenito raduje uspjehu. To jednostavno znači biti nitko. Među društvenim slojevima najmanje su poštovanja uživali krčmari, bludnice i, naravno, pastiri. Ipak, Luka piše da su upravo oni bili prvi pozvani otkriti Sina Božjega … (v. Lk 2,8-16; pohod pastirā)

Knjiga o Danijelu opisuje život nekoliko mladih Judejaca koji su se zatekli u nevolji na Nabukodonosorovu dvoru. Nisu se htjeli pokloniti kipu koji je kralj postavio u ravnici Duri i zato su bačeni u goruću peć da budu spaljeni, no Knjiga kazuje kako im se unutar peći dogodilo nešto začuđujuće: kada su se ti mladi, nezreli mladići počeli moliti Bogu, prišao im je anđeo. (Dn 3,46 – 49) (…)

Zašto mu se, dakle, sviđaju oni koji su nezreli i beznačajni? Zato jer je čovjek, koji je svjestan svoje nezrelosti i uvjeren da ništa ne znači, jednostavno lišen taštine i otvoren za dar, on ne vidi u sebi nikakvih zasluga. Izvrsnu raspoloženost za obraćanje k Njemu imali su bolesni, opsjednuti, gubavci, i zato ih je tako lako ozdravljao. (…)

Kada se unutar sebe osjećamo najmanjima, nezrelima, nesposobnima i poniženima, Bog nas bez smetnji daruje svojim zadovoljstvom i potporom

Koga Bog može darovati

Bolesno, slabo i beznadno stanje je idealno za Boga, koji velikodušno daruje svojom ljubavlju, i svom milošću. On vidi tvoje najdublje skriveno uvjerenje o sebi samome, sukladno riječima:

„Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti” (Ps 51,8).

Više je tajni skriveno u čovjeku nego izvan njega. Smatram da se u ovome stihu ne radi o skrivanju istine, nego o tome što je najdublja istina o nama samima: ono što o sebi zaista mislimo, a ne ono čime se predstavljamo prema van. I kada se unutar sebe osjećamo najmanjima, nezrelima, nesposobnima i poniženima, Bog nas bez smetnji daruje svojim zadovoljstvom i potporom. Što se više u sebi ponizujemo, što se dublje trudimo priznati svoju malenkost i ništavnost, tim nas više Bog daruje nutarnjim bogatstvom milosti, koje trebamo nastojati sakrivati kako ne bi postalo uzrokom uobraženosti prema bližnjima i uzrokom njihove ljubomore. Zato je napisano da Bog u dubini duše uči mudrosti, odnosno kada se netko osjeća najblažim među ljudima, on zadobiva snagu i bogatstvo darivanja ljubavlju Božjom i iz petnih se žila trudi ne oholiti se time, nego sakriva tu istinu ne uznoseći se nad druge. Čovjek kojim je Bog zadovoljan neće, ako je istinski prijatelj Božji, učiniti ništa čime će tu prisnost s Bogom upotrijebiti za vlastitu hvalu ili poticanje divljenja. O Mojsiju je napisano da je bio najblaži od svih ljudi, a on je također, silazeći s Horeba, gdje je razgovarao s Bogom licem u lice, prekrivao svoje lice kako ne bi ponizio ljude zbog bljeska svjetlosti kojom je svijetlio. A njegov je narod bio izabran zato što su to bili porobljeni nomadi sa sâmog ruba tadašnjeg svijeta, a ne zato što su bili ponosan narod nekog imperija. Možda nam riječ „rob” danas ništa ne znači, ali nam mnogo govori riječ „zarobljen”… Bog izabire zarobljene i daruje ih slobodom i zadovoljstvom. Danas je Egipat svagdje, u svakoj ovisnosti, navezanosti, ropstvu, a Gospodin prolazi među onima koji su najviše izmučeni od tih ropstava, i izabire.

„Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji.” (Pnz 7,7)

Očev glas

Isus je o sebi govorio da je blaga i ponizna srca, ali bez onoga što je učinio Ivanu Krstitelju te bi riječi bile samo izvanjski stav. Pisano je o Njemu da se došao krstiti na Jordan, da je stao na dno rijeke ispod Ivana i zamolio ga za krštenje, premda je sâm Ivan, dirnut tom skromnošću i poniznošću Mesije, htio primiti krštenje od Njega. Ali Isus se nije htio uzdizati iznad Ivana Krstitelja; htio je, kao običan grešnik primiti krštenje obraćenja.

Očev je dom otvoren meni i tebi kada se prihvaćamo onakvima kakvi jesmo

Osim što se nije morao obratiti, ponizio se do razine grešnika. Biti Bog, a postaviti se ispod običnog čovjeka?! I tek se tada s neba začuo glas koji je tvrdio da je Bogu u Njemu milina. (…) (Mt 3,13-17)

Treba dobro pojmiti to izuzetno otvaranje najvišeg neba, i Očev glas, prijateljski, pun ljubavi, u kojem se otkriva prostor gdje se možemo nastaniti zauvijek: on se ne čuje onda kada Isus pobjeđuje ljude ili kada s visine promatra kraljevstva na zemlji, nego onda kada Isus stoji ispod Ivana, ispod svih ljudi. Očev je dom otvoren meni i tebi kada se prihvaćamo onakvima kakvi jesmo: slabi, nezreli, ponizni prema drugima i slobodni od svake osude i rivalstva. Dobro je imati roditelje koji nas vole, ali još je bolje biti siguran da te Otac na nebu ljubi ljubavlju ljepšom od one kojom može ljubiti najbolji roditelj. (…)

Ulomak iz knjige. Nabaviti je možete u našoj web-knjižari (www.kristofori.hr)

Dobro je imati roditelje koji nas vole, ali još je bolje biti siguran da te Otac na nebu ljubi ljubavlju ljepšom od one kojom može ljubiti najbolji roditelj

O knjizi “Dom u Bogu”

Bedaci, životno nesposobni, naivni, nespretnjakovići sudbine, to je naša istinita verzija. Oni što obično misle da nisu sposobni ni za što – sposobni su za Nebo, jer ako na zemlji ne odgovaraju ničemu, očito nisu „s te zemlje”. Nadaju mu se oni koji se u životu ne nadaju više ničemu! Kako je to pravedno da se Bog sjeća onih koje su drugi zaboravili. (…)

 

put do istine knjiga

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Izdvojeno

PRELISTAJ BOOK

Ponuda

0.000362157821655
2.71622204781