Foto: Shutterstock

Mi smo poput njive na koju okolnosti naših života, od našeg rođenja pa sve do smrti, bacaju i siju razno sjeme. Iz nekih sjemenki izrastu korisne biljke, no iz drugih pak izraste korov. Naš zadatak je, uz Božju pomoć, korisne biljke zalijevati i njegovati kako bi narasle što veće i zdravije, no također i da čupamo korov koji uneređuje našu njivu, a često i sputava rast korisnih biljaka i zagušuje ih.

Problem s korovom je što ga obično ni ne primjećujemo, posebno ako je s nama predugo i duboko je pustio korijen. Tako on postane sastavni dio naše njive, dio nas. Zbog toga je prvi korak prepoznati postojanje korova.

Korijenje korova dopire duboko u našu zemlju i već se čvrsto povezalo s njom. Zato ga je teško iščupati, a kad ga čupamo, otkidamo dio sebe. Napokon, kad ga iščupamo, u zemlji ostane rupa i izmučena zemlja, krvave rane u našoj duši koje trebaju zacijeliti

Također korov nije dovoljno samo podsijecati, što najčešće činimo, jer tada izraste ponovno, već ga treba iščupati zajedno s korijenom kako bi mu se zauvijek zatro trag. U tome nam je potrebna Božja pomoć, bez nje je nemoguće.

No, kako korov uraste u našu njivu – u nas, kad ga čupamo, to je uvijek bolno, a jačina boli ovisi o veličini i jačini korijena. Pa tako dok manje biljke iščupamo lakše, malo nas zaboli i brzo zaboravimo na to, za one je veće i čvršće potrebno puno napora i vremena kako bismo ih iščupali. Korijenje korova dopire duboko u našu zemlju i već se čvrsto povezalo s njom. Zato ga je teško iščupati, a kad ga čupamo, otkidamo dio sebe. Napokon, kad ga iščupamo, u zemlji ostane rupa i izmučena zemlja, krvave rane u našoj duši koje trebaju zacijeliti. Zbog toga je proces čišćenja i obrađivanja njive toliko mučan. Zbog toga toliko patnje u našim životima ako smo odlučili krenuti za Isusom koji nam ukazuje stalno na novi korov na našoj njivi.

Rupe u njivi

Njiva se čisti postupno, korov po korov, korijen po korijen. Drugačije ne bismo mogli ni podnijeti. Zato trebamo biti strpljivi sa svojim njivama.

Između čišćenja korova potrebna su nam i razdoblja odmora. Bog nam dopušta takva razdoblja kako bismo se odmorili, zacijelili prije nego što se upustimo u sljedeći posao.

Rupe u njivi potrebno je očistiti kako se u njima ne bi zadržalo kakvo sjeme i kako rupe ne bi smetale u daljnjem korištenju njive, a možda se i proširile i produbile.

Srećom, Božja svjetlost je ovdje kako bi obasjala te rupe, dezinficirala rane, a zatim ih svojom kišom natopila i ponovno sastavila zemlju kako bi bila spremna za novu, korisnu uporabu.

Prepustimo Bogu postupno osvjetljavanje korova, što će on svakako činiti ako smo krenuli njegovim putem. Neka nas On uputi kojim redoslijedom i kojim metodama da iščupamo korov sa svojih njiva. Nakon što ga prepoznamo, ne brinimo se, Bog će nam kad-tad pokazati i način kako da s njim postupamo.

Nekad nije u pitanju čak ni korov. Nekad nas Bog poziva da ne zapuštamo svoje njive, već da ih redovno obrađujemo, zalijevamo i njegujemo kako bi bile što plodnije. To možda nije bolno kao čupanje korijenja, ali bolno je zato što trebamo uložiti napor, umjesto da sve ležerno prepustimo slučaju.

Ako želiš napredovati…

Isus je bio napadan upravo zato što je ljudima svojeg vremena ukazivao na korov na njihovim njivama, što im je uzdrmalo svakodnevicu. Lakše je živjeti u neznanju, kako smo naučili, ne preispitivati se je li to uopće ispravno, već nesvjesno slijediti utabani put, nego redovno pregledavati svoju njivu i čistiti je.

Kako nisu željeli osvijetlili svoje njive, poželjeli su ugasiti svjetiljku – Isusa.

Kako se nisu htjeli upustiti u bolan proces čupanja korijenja, odlučili su se riješiti motike – Isusa.

No želimo li napredovati, izrasti u svoj punini koju Bog ima za nas i donijeti mnoštvo plodova, potrebno je prihvatiti i proći kroz bolan proces čupanja korijenja korova, popuniti izmučene rupe i obraditi njivu.

Autorica: Vedrana Čolić; Book.hr