Foto: Shutterstock
Motivacija! Kolika je to nepoznanica za mene! Preko noći išuljala se iz mene i nestala. Tražila sam je i još je uvijek tražim. Želim da se vrati. Ova stagnacija nema smisla. Želim raditi na sebi! Još dugo i jako. Promijeniti samu sebe i dovesti se na pravi put.
Želim učiti jer sve znanje koje posjedujem nije dovoljno da položim ispit „život”, a kada je najteže, ja, naravno, odustanem.(…)
„Svjesna sam uzroka svoje tuge i nemotiviranosti. To je on. Novi kaskader”
Proždire me i peče neka bol iznutra. Padam. Na dno. Tražim stepenice, ali jedino što vidim jest konop. Nemam snage penjati se po njemu, nikada to nisam mogla. Postoji želja, ali nedostaje snage.
Svjesna sam uzroka svoje tuge i nemotiviranosti. To je on. Novi kaskader. Prava ljubav trpi. Daje sve i ne dobiva puno natrag. Želim takvu ljubav pružati, ali ujedno se naučiti da neće biti idealno i da neće uvijek biti kako ja želim.
Dopusti mi da uz Tvoju snagu doživim istinsku sreću
Prava je ljubav žrtva za drugoga.
Bože, daj da izađem iz svojih sigurnosnih okvira i zagrlim taj križ što mi želiš dati. Dopusti mi da uz Tvoju snagu doživim istinsku sreću. Da dam cijelu sebe i da ne očekujem ništa zauzvrat. Tek ću tada dobiti sve. Dobit ću mir i spokoj, a moje srce bit će voljeno.
Jako sam umorna, ali ne mogu uvijek mirno spavati. Budim se noću po nekoliko puta. Razmišljam. Borim se sama sa sobom i nepotrebnim stvarima. Tjeskoba ne prestaje razdirati moje misli.
„Budi moj Trener. Nauči me vještinama. Nauči me da preživim. Želim uspjeti s Tobom. Molim te, vjeruj u mene”
Želim razgovarati s Tobom u tim trenucima, ali uvijek zaboravim. Pomisao na to me žalosti. Želim i hoću Tebe na prvom mjestu, a ja to uporno ignoriram. Ako padnem u vjeri, u svemu drugome već sam dotakla dno.
Gle me, do čega sam se dovela… Ne prepoznajem se. To nisam ja. Ja sam borac koji grize i čupa, ali trenutačno spavam svoj zimski san. Stagniram. Igram na sigurno. Bježim od realiteta. A i od same sebe…
Čak me i inspiracija napušta. Vrtim se u krug. Ponavljam iste riječi na sto načina. Ali kažem, ovo je samo moje mjesto gdje emocijama stajem na kraj. Napišem ih i stavim točku. Prekidam tako slijed novih, loših emocija. Svjesna sam sebe i to je već polovica uspjeha. Borim se. Želim zavoljeti ovu borbu. Budi moj Trener. Nauči me vještinama. Nauči me da preživim. Želim uspjeti s Tobom. Molim te, vjeruj u mene. (…)
Ulomak iz knjige „Četiri zida” autorice Elene Jurković. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
