MOLITVA:
Gospodine, pokušavam djecu usmjeriti tebi, no na Misi su često nemirni, ponekad nemogući i ne slušaju: Kada navečer želim da se s nama pomole, moram ih tjerati i na kraju se i sam/a razljutim i burno reagiram. Jednostavno ne slušaju, kao da nas baš ne žele poštovati. Želim razmisliti o tome koliko vremena provodim s njima i koliko mi je važno da im se, i onda kada sam u najvećoj gužvi, dajem najmanje 15 minuta dnevno; kakvu im sliku o sebi stvaram tijekom dana? Moje ponašanje stvara u njima sliku Boga, koju će ponijeti sa sobom u život. Kakvu sliku vide moja djeca? Razmišljam li ovako: „Dao/la sam im mobitele, računala, ispunjavam im želje. Pa zar to nije dovoljno? Ja imam previše posla oko svega… Ali unatoč svemu što im dajem, oni nemaju nikakve granice, rade što žele. Kako su nezahvalni!“
Možda mislim da djeca ne zaslužuju moje vrijeme?
Vidim li da sam zavaran duhom ovog svijeta, koji mi stalno nameće da nemam vremena? A imam vremena navečer sjesti pred televiziju i „zasluženo se opustiti“? Ili možda mislim da djeca ne zaslužuju moje vrijeme? Imam vremena i za kavu, i za šoping… i ništa od toga nije loše, ali ako nemam vremena sjesti uz svoju djecu i pokazati im tko je Bog, što će mi onda sve to? Umjesto da im ‘solim pamet’ što moraju činiti i kako se moraju ponašati, trebao/la bih im svojim primjerom pokazati da je Bog ljubav. Tada se neću morati čudim što ne prihvaćaju Boga. I neću ih morati prisiljavati da idu na Misu i da mole. Djeca trebaju Boga, a to im najbolje dajem kada sam s njima. Time im iskazujem milosrđe, ljubav i dajem im Boga prije svega. Nije dovoljno da se samo pomolim nasamo, dok me moja djeca skoro pa i ne vide. Osjećajna smo bića i trebamo dodir, pažnju – u današnje vrijeme to djeci možda treba još i više. Želim li u to ulagati ili ću im sve priuštiti, a onda se tješiti da sam ja svoje ispunio/la?
Kakvu sliku o Bogu u njima stvaram ako ih na Misi grdim, govorim im da su zločesta
Zašto su onda djeca neposlušna? Zašto nemam autoritet u ljubavi pred njima? Što kada bih proveo vrijeme s njima, dao im se i onda, nakon što sam ih tako ispunio/la, zajedno odemo na Misu, s dogovorom, zar ne bi onda reagirali drugačije, bili spremni poštovati i slušati? U suprotnom, oni traže pažnju jer im to nedostaje. Kakvu sliku o Bogu u njima stvaram ako ih na Misi grdim, govorim im da su zločesta, govorim da zbog njih ne mogu sudjelovati na Misi, da zbog njih ne mogu moliti, dok im se u isto vrijeme ne dajem? Što bih ja na njihovom mjestu mislio/la o Bogu? O, Bože kajem se za svoje krive postupke i krive slike koje sam svojoj djeci usadio o tebi. Daj mi mudrosti i potakni me da više vremena provodim s njima. To je moja odluka. Nadoknadi im izgubljeno vrijeme i stvori u njima ispravnu sliku o sebi.
Kratko izrecite osobnu molitvu koja vam je na srcu i u mislima…
POTICAJ/ODLUKA DANA:
Djeci Boga svjedočimo napose djelima, vremenom koje im posvećujemo. Tada ona imaju daleko više volje s nama moliti, ići na Misu, i tada stječu ispravnu sliku o Bogu.
– – – – – – – – – – – – – – –
*Ako želite molitvu i dnevni poticaj dobivati na svoju e-mail adresu, molimo vas da se prijavite ovdje.
*Više o snažnoj i jednostavnoj poruci „Ljubavi i poštovanja“ koja je spasila, ojačala i obnovila brojne brakove i veze saznajte ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
