Zašto se raspadaju kršćanske obitelji Odveć smo s uma smetnuli činjenicu kako tijelo ne vrijedi ništa (1 Kor 13,3; Gal 5,17; 6,8) te kako „bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5)

Foto: Pixabay

Nije za nas dobro živjeti jedni s drugima ovakvi kakvi jesmo. Ono što je u nama izaći će na vidjelo, ma koliko nastojali potisnuti ili nadzirati svoje loše sklonosti. Tijelo neizbježno uništava samo sebe, kao i druge. „Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete“ (Jer 9,3; kurziv autorov).

…moramo se vratiti potpunoj svakodnevnoj ovisnosti o Isusovu Gospodstvu

Crkva mora povratiti svijest o radikalnoj naravi grijeha općenito, a ne pojedinih grijeha. Pojedini su grijesi počinjena djela. Grijeh shvaćen općenito (grešnost) jest struktura ugrađena u nas zbog koje smo skloni takvim djelima. Svjesni toga, moramo se vratiti potpunoj svakodnevnoj ovisnosti o Isusovu Gospodstvu, u baš svakome trenutku. „Tada Isus reče svojim učenicima: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga’“ (Mt 16,24-25).

Naše se kršćanske obitelji raspadaju jer smatramo kako smo, budući da smo Isusa prihvatili kao Spasitelja, sada automatski kadri ispravno se ponašati jedni prema drugima. I tako se jedni na druge ljutimo, ustrajemo i ljubomorni smo te se međusobno krivimo i osuđujemo, jer smatramo da je onaj drugi trebao postupiti bolje jer je to u stanju učiniti. Glupost! Uopće nije tako.

Odveć smo s uma smetnuli činjenicu kako tijelo ne vrijedi ništa (1 Kor 13,3; Gal 5,17; 6,8) te kako „bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5)

Suosjećanje se počinje razvijati kada sklopimo ruke u podnožju Križa, svjesni kako smo svi prožeti grijehom, kako nitko nije bolji od onoga drugog te smo svi skupa iz trenutka u trenutak ovisni o protoku Kristove ljubavi kroz nas, kako bismo bili kadri išta dobra učiniti. Odveć smo s uma smetnuli činjenicu kako tijelo ne vrijedi ništa (1 Kor 13,3; Gal 5,17; 6,8) te kako „bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5). Ž

Budući da nas je Isus oprao od grijeha, smatramo da smo kadri živjeti poput Njega. Ne shvaćamo kako postupak pročišćenja i dalje traje…

Budući da nas je Isus oprao od grijeha, smatramo da smo kadri živjeti poput Njega. Ne shvaćamo kako postupak pročišćenja i dalje traje, budući da „jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene“ (Heb 10,14; kurziv autorov). Zbog toga svećenici s propovjedaonica potiču, a roditelji ispravljaju i odgajaju. Ali, baš nitko po sebi ne može izraziti darove Duha Svetoga. Jedino Duh Sveti može izraziti plodove Duha.

Iz knjige Johna Lorena i Paule Sandford „Obnova kršćanske obitelji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.