Foto: Shutterstock
U jednoj rečenici sažima sve svoje htijenje, sve svoje životne čežnje…
Apostol Pavao u Poslanici Filipljanima u jednoj rečenici sažima sve svoje htijenje, sve svoje životne čežnje (v. Fil 3,8-11). Njegova je želja upoznati ili, kako drugi prijevodi još preciznije kažu, spoznati Krista, spoznati snagu njegova uskrsnuća i spoznati zajedništvo u njegovim patnjama. Budući da smo privilegirani ispunjenjem Duhom Svetim, privilegirani njegovom pomoći koju nam stalno nudi, imamo mogućnost spoznati Isusa, imamo mogućnost spoznati snagu njegova uskrsnuća, imamo mogućnost spoznati zajedništvo u njegovim patnjama.
Nipošto nije pogrešno tražiti od Boga da nas u svemu blagoslovi, no je li to na prvom mjestu?
Ipak, koliki od nas su stvarno zainteresirani za to da uspostave upravo takav odnos s Isusom?! Koliki od nas čeznu za dubokim poznavanjem Isusa, za osobnim intimnim odnosom s Kraljem kraljevâ i Gospodarom gospodarâ? Možemo li osobno intimno poznavati Kralja kraljeva i Gospodara gospodarâ ako ne spoznamo silu njegova uskrsnuća koja ga takvim očituje? Možemo li spoznati silu uskrsnuća ako nismo spoznali ljubav kojom nas je ljubio trpeći za nas?
Određuje li ta želja za takvom spoznajom Isusa oblik i sadržaj naših molitava? Ili smo uglavnom usredotočeni na to da molitvom dobijemo neke druge blagoslove? Nipošto nije pogrešno tražiti od Boga da nas u svemu blagoslovi, no je li to na prvom mjestu?
Ne bih htio previše komplicirati jer je sve u biti vrlo jednostavno.
Kad bismo imali mogućnost uspostaviti odnos s nekom vrlo važnom osobom, koja je istovremeno vrlo moćna, bogata, dobra, ljubazna, mudra… (poput pape Franje J), što bismo izabrali…?
Zapitajmo se: Kad bismo imali mogućnost uspostaviti odnos s nekom vrlo važnom osobom, koja je istovremeno vrlo moćna, bogata, dobra, ljubazna, mudra, ponizna, prijazna (poput pape Franje J), što bismo izabrali – da od te osobe uvijek samo nešto tražimo ili bismo izabrali mogućnost da tu osobu osobno intimno dobro upoznamo, da postanemo s njom bliski, da s njom dijelimo radost i žalost, dobro i zlo; da joj poklonimo svoje vrijeme, svoje srce, svoj život? Koliki bi od nas htjeli biti bliski s nekim političarima, bogatim privrednicima, sportašima, glazbenicima, glumcima, znanstvenicima, biskupima i tko zna s kojim sve drugim idolima? Ta, tko od nas ne bi htio biti blizak s papom Franjom?! Da, idol je najbolja riječ za takav odnos. Ipak, Bog nije idol. Po čemu se Bog razlikuje od idola? Razlikuje se po tome što nam On u našem odnosu s njime, za razliku od naših zemaljskih idola, može uzvratiti neusporedivo više. Mi smo, zapravo, ti koji u tom odnosu dobivamo priliku uzvraćati.
Napisat ću sada nešto što se nekima neće svidjeti.
Čini mi se da na propovijedima u našim crkvama premalo slušamo…
(Iz osobnog iskustva znam da su mi u životu najviše koristile riječi koje mi se u prvi mah nisu svidjele, koje su me ponizile i učinile da se osjećam poraženo.) Čini mi se da na propovijedima u našim crkvama premalo slušamo (svaka čast izuzecima, kojih uvijek ima) o osobnom intimnom odnosu propovjednika s Bogom, a još manje taj odnos prepoznajemo u njihovim životima. Usta govore o onome što se nalazi u srcu, jednako kao što naše spontano ponašanje očituje stvarnost naših srca. I zbog toga je vrlo lako zaključiti što se nalazi u srcima naših propovjednika (tu ne isključujem ni sebe ni druge očeve koji bi trebali biti ‘propovjednici’ u svojim obiteljima i na svojim radnim mjestima).
Zašto nas svi tjeraju na Misu, prijete nam smrtnim grijehom ako ne dođemo na nedjeljnu Misu, zašto spominju Misu kao najvažniju obavezu, a u isto vrijeme ne govore o…
Već nam je svima pomalo dosadilo slušati: „Morate ovo, morate ono, ne smijete ovo, ne smijete ono…“ Kad ćemo mi i naša djeca početi slušati o intimnim iskustvima Euharistije, razmatranja (meditacije), prikazivanja trpljenja, zastupanja u molitvi, iskustvima milosti sakramenata i blagoslovina, klanjanja, slavljenja…? Zašto nas svi tjeraju na Misu, prijete nam smrtnim grijehom ako ne dođemo na nedjeljnu Misu, zašto spominju Misu kao najvažniju obavezu, a u isto vrijeme ne govore o svojem vlastitom intimnom sudjelovanju na Misi, o svojem osobnom intimnom susretu s Isusom u pričesti? Možda samo zato što takvog odnosa nemamo? Možda samo zato što nam Isus nije Bog, tj. nije više od ‘idola’, iako u pozitivnom smislu te riječi?!
Takvog odnosa nema bez (…)
Cijeli tekst uvodnika 124. broja mjesečnika „Book” (za travanj 2020.) pročitajte u tiskanom izdanju.
Napomena: Zbog trenutne situacije (širenja pandemije COVIDA-19) travanjski broj Booka nećete moći nabaviti na kioscima Tiska. Oni koji žele svoj primjerak mogu ga naručiti putem mejla ([email protected]) ili pozivom (095 388 6131). Ili se pretplatite (čime godišnje štedite 60 kuna) – ovdje i Book dolazi na vašu adresu! 😊
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
