„Zaklela sam se da se prema svojoj djeci neću odnositi onako kako su se moji roditelji odnosili prema meni – a činim upravo to!” Sve dok u srcu imamo gorčinu prema svojim roditeljima, ostat ćemo zarobljeni tim istim grijesima koje im zamjeramo! Zašto? Zato što je zakon zakon: „Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.” (Rim 2,1)

Foto: Shutterstock

(…) postupci naših roditelja ne određuju naše izbore. Mogu nas dovesti u napast reagirati na određeni način, ali u konačnici smo mi sami ti koji biramo. Međutim, do one mjere do koje su reakcije svih nas grešne, takve su posljedice neizbježne. Možda je najrazumniji zakon u cijeloj Bibliji upravo četvrta zapovijed: „Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem – da ti dobro bude i a dugo živiš na zemlji“ (Ef 6,2-3).

Deset zapovijedi – Božji opis načina na koji djeluje stvarnost

Deset zapovijedi, kao i ostali zakoni u Bibliji, nisu tek zbirka propisa prema kojima bismo trebali živjeti, iako često to ne činimo. To je Božji opis načina na koji djeluje stvarnost. Ako ispustimo olovku, ona pada zbog sile teže. Kada bi olovka imala vlastitu volju i poželjela ostati visjeti u zraku, to ni na koji način ne bi utjecalo na njezin pad. Jednakom zakonitošću uslijedit će posljedice duhovnih stvari. Ako lažemo, žet ćemo bolne posljedice svojih laži. Pritom uopće nije važno što naš um misli, niti na što nas upućuju osjećaji.

Zaklela sam se da se nikada prema svojoj djeci neću odnositi onako kako su se moji roditelji odnosili prema meni

Sve dok se ne pokajemo, jednako kao što olovka mora pasti po zakonu sile teže, tako i mi – prema duhovnome zakonu – moramo žeti posljedice svojih djela i tomu ne možemo umaći. Slično tome, koliko god i Bog, i mi sami, mogli imati razumijevanja prema tome da se dijete ne želi ljutiti na svoje roditelje niti ih osuđivati, ako na scenu ne stupe opraštanje i Križ, morat ćemo žeti posljedice toga osuđivanja. Nebrojeno smo puta od ljudi čuli: „Zakleo (zaklela) sam se da se nikada prema svojoj djeci neću odnositi onako kako su se moji roditelji odnosili prema meni – a opet činim upravo to!“ Zašto? Jer je zakon zakon. Poslanica Rimljanima 2,1 kaže: „Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.“

Sve dok u srcu imamo gorčinu prema roditeljima, ostat ćemo zarobljeni istim grijesima koje zamjeramo njima

Svatko od nas prekršitelj je Zakona. Na ovaj ili onaj način prekršili smo baš svaku od Deset zapovijedi. Svi smo slagali; ako ne riječima, a ono djelima. Svi smo u srcu počinili preljub. Svi smo u srcima podigli idole. Isus je rekao: „Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka“ (Mt 6,15). Stoga, sve dok u srcu gajimo gorčinu prema roditeljima, mi, koji jednako tako griješimo, ostat ćemo zarobljeni istim grijesima koje zamjeramo njima. Postupno ćemo, štoviše, postajati sve više nalik na njih, jer u proroku Hošei 8,7 stoji zapisano: „Posijali su vjetar, i požet će oluju (…)“.

Takvo djelovanje Zakona ujedno i umnaža blagoslove

S druge strane, takvo djelovanje Zakona ujedno i umnaža blagoslove. Vidjeli smo slučajeve u kojima su muž i žena ljubili svoje roditelje i skrbili se o njima te ih je Gospodin blagoslovio svime što im je bilo potrebno: srećom, dobrim zdravljem i prekrasnim mjestom na kojemu su proveli umirovljeničke dane. To je jednostavan, neopoziv te posve neosoban zakon sjetve i žetve. (…)

Ulomak iz knjige „Obnova kršćanske obitelji“ autorâ Johna Lorena i Paule Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.