Foto: Unsplash
Moj je veliki san bio vidjeti svijeta. Nije mi se baš pružala prilika za to, a toliko se toga imalo otkriti i doživjeti. Nakon nekoliko godina zamolio sam svog socijalnog radnika za dozvolu za putovanje u inozemstvo, dobio dopuštenje i kupio si avionsku kartu za Južnoafričku Republiku. Napravio sam veliku turu po toj zemlji. Kad sam za doručkom sjedio na terasi jednog restorana usred nacionalnog parka Kruger u Skukuzi, pored mene je sjeo muškarac koji je užasno izgledao: osim lica, cijelo mu je tijelo bilo prekriveno ožiljcima, ni traga zdravoj koži. Počeli smo razgovarati i ispričao mi je da je zadobio 90-postotne opekline kad je kao mladić stradao u prometnoj nezgodi. „To što sam živ, jedino je Božja milost!“ objasnio je i odjednom sam se sav pretvorio u uho: Božje dijete! Ispričao sam mu svoju priču, da sam kršćanin i da sam isto samo Božjom milošću ovdje. Čovjek se oduševio i odmah me pozvao na konferenciju u Pretoriju, godišnju konferenciju kršćana Memebers in Christ Assembly.
Takvo što nisam nikada doživio, barem ne u dosta rezerviranoj zavičajnoj Švabiji: od 6 do 10 sati puštala se glasna glazba i ljudi su naveliko molili jedni za druge te veličali Boga plešući uzdignutih ruku.
Bog mi je sada pružio priliku da doznam još više o Bibliji i njezinu nastanku. Odmah sam se upisao…
Od 11 do 14:30 trajalo je bogoslužje koje se od molitve razlikovalo samo po duljem nagovoru jednog entuzijastičnog propovjednika. Od 16 do 19 sati trajalo je drugo bogoslužje, i onda do ponoći treće. Nije bilo nimalo dosadno, u međuvremenu su čak ljudi ozdravljali od svakojakih bolesti. Bio sam zbunjen. Bio je to sasvim nov oblik kršćanstva koji sam tu upoznao.
Ali prije svega, savez lokalnih crkava imao je biblijsku školu na njemačkom. Srce mi je lupalo kad sam ih pitao mogu li razgovarati s voditeljem, i primili su me. Nakon što sam netom nakon otpusta dobio toliko odbijenica od njemačkih biblijskih škola, Bog mi je sada pružio priliku da doznam još više o Bibliji i njezinu nastanku. Odmah sam se upisao. Na kraju sam godinu dana ostao u Južnoafričkoj Republici i godinama sam se vraćao onamo. Shvatio sam da nema koristi od odustajanja, kao u slučaju mog povratka u Stuttgart. Umjesto toga, isplati se imati povjerenja u Boga. Čini se da je moj otac imao pravo: Bog ima plan i priprema ljude i susrete.
Ne prepoznajemo Božji prst uvijek tako brzo. Na godišnjoj konferenciji odjednom mi je prišao neki čovjek. Govorio mi je nešto na engleskom i pokušao sam ga pratiti. Odjednom je na savršenom njemačkom rekao: „Helmi, ako dalje budeš dovodio svoj život u red, Bog će ti pokloniti Jedidiju!“ Raskolačio sam oči.
Iz knjige „Čovjek koji je pušio Bibliju” autora Wilhelma Buntza. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu po sniženoj cijeni od 90 umjesto 100 kuna možete nabaviti ovdje.
Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
