Foto: Shutterstock

Priča nedavno jedna žena o svojoj uspješnoj kćeri pa kaže: „Dobro je, sve ide po planu, Bogu hvala, da kucnem o drvo ne bih li se urekla što sam ovo rekla”. Za koji dan jada se druga kako je sve otišlo u pogrješnom smjeru, a zaključak svega: „Mora da me prati loša karma”. No ‘priča’ tu ne završava. Čujem neki dan kako komentiraju malog iz ulice: „Mali je takav, djevica u horoskopu pa ne može ni biti drugačiji”.

Vjeruje se Isusu, ali se i kucka „za svaki slučaj”. Za rezervu. Ako Isus slučajno ‘zakaže’…

Postavlja se pitanje kamo vode ova vjerovanja. Kome vjeruju današnji kršćani? Tko/što nas obilježava? Je li to možda položaj zvijezda za ovaj mjesec, energija iz univerzuma ili možda duh iz drveta? Legenda kaže da su nekoć davno ljudi vjerovali da dobri duhovi žive u drveću, najčešće u hrastu. Vjerovalo se da se kucajući o drvo, dodiruje sveto drvo, a samim time moli njegova „moćnog stanovnika” za pomoć. Vjerovanje se, očito, nastavilo do danas. Vjeruje se Isusu, ali se i kucka ‘za svaki slučaj’. Za rezervu. Ako Isus slučajno ‘zakaže’.

Kršćani, Isus nikad ne zakazuje! Njegova ljubav i briga za nas nikad ne prestaju. Njegov blagoslov nitko nam ne može oduzeti. Njegovu se blagoslovu možemo jedino sami zatvoriti, a nažalost kuckanje, gledanje u zvijezde i slično jedan su od načina zatvaranja milosti i predanja nekome ili nečemu drugom da riješi naše probleme, naše strahove. Uzmimo u obzir – Isus je visio na drvetu zbog naših problema i strahova, otišao na križ da nama bude dobro, sve otkupio i ponudio: dođi po milost! A mi? Naivni kršćani! Uzdamo se u kozmičke energije, u komad drveta, u zvijezde. Naviknuti smo na okruženje koje mnogo obećava, a malo daje ili čak uzima pa smo, nažalost, tu istu sliku projicirali na Isusa.

Brate i sestro, Isus nam ništa ne oduzima, On nam uzvraća stostruko. Nijedna energija, nijedna zvijezda, nijedno drvo nije umrlo poradi nas, poradi naših grijeha. Isus jest. Nikakav duh iz hrasta neće čuvati i umnožiti to dobro koje imamo. Isus hoće. I zato, odvažimo se i (po)vjerujmo! Odlučimo se za blagoslov, za silu odozgor! Na vlastitoj koži iskusimo biblijske riječi da je blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospoda i kome je Gospod uzdanje (Jeremija 17,7)!

Autorica: Ramona Ramić; Book.hr